Dragi brate u biskupstvu, mnogopoštovani Provincijale, braćo misnici, draga braćo i sestre prisutni ovdje u katedrali kao i vi, draga braćo i sestre, kojima dolazimo u vaše obiteljske domove putem elektronskih medija, televizije i radija!
Uskrs je, i slavimo Isusovu pobjedu nad tamom grijeha, nad tamom zla, nad tamom groba, nad tamom smrti. Slavimo jer je Isus živ. Njegovoj slavi ništa ne možemo dodati. Ali možemo participirati na ovom otajstvu kojega slavimo.
Zato ću početi od onog iskustva koje svatko od nas ima, na ovaj ili onaj način, kada govorimo o ovoj tami, tami grijeha, tami zla koje zna zatrovati čovjekovo srce, ljudske odnose. A onda također i o tami groba i smrti koja itekako zna čovjeka blokirati posebno u ovim vremenima kada proživljavamo taj strah od pandemije jer se sada broje mrtvi, zaraženi... I to na neki način navlači jednu tamu neizvjesnosti, a pogotovo tamu smrti, bilo one prirodne koja dođe s godinama kada se čovjek 'istroši', bilo one koju uzrokuje pojedina bolest. Čovjek stoji pred tamom smrti. Nju ne mogu objasniti ni stručnjaci, ni političari, ni moćnici. Stojimo pred tom tamom smrti.