Uskrsnu poruku biskupa banjolučkog mons. Franje Komarice, prenosimo u cijelosti:

Draga braćo i sestre u Kristu – umrlom i uskrslom!

Cijenjeni sugrađani!

Ovogodišnju smo svetkovinu Kristova uskrsnuća – kao rijetko kada ranije u svome životu – u prilici doživjeti na način koji je najsličniji onom prvom Uskrsu, kako su ga doživjeli prvi Isusovi učenici – apostoli. A kako su ga oni doživjeli?

U kapelici Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa u Sarajevu, 4. travnja u 11 sati, nadbiskup metropolita vrhbosanski Vinko kard. Puljić, pred kipom Gospe Fatimske obnoviti će posvetu Vrhbosanske nadbiskupije Bezgrešnom Srcu Marijinu.

Kard. Puljić predvodit će molitvu Gospine krunice i litanije pred kipom Gospe Fatimske koji je 2017. prošao kroz sve župe nadbiskupije, i tom prigodom obnoviti posvetu Vrhbosanske nadbiskupije Bezgrešnom Srcu Marijinu, s nakanom da je zaštiti u vrijeme ove teške kušnje koronavirusa.

S obzirom na ograničenja uvjetovana pandemijom koronavirusa, Vrhbosanska nadbiskupija donijela je 1. travnja Smjernice za slavljenje obreda Velikog tjedna i svetkovine Uskrsa 2020.

Smjernice, koje potpisuju vrhbosanski nadbiskup Vinko kard. Puljić i vrhbosanski nadbiskup koadjutor dr. Tomo Vukšić, a upućene su svim svećenicima, redovnicima i redovnicama i svim vjernicima Vrhbosanske nadbiskupije, donosimo u cijelosti:

Draga braćo župnici i upravitelji župa! Draga braćo i sestre!

U skladu s općim smjernicama i prijedlozima Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata o slavljenju obreda Velikog tjedna i svetkovine Uskrsa u vrijeme pandemije koronavirusa, a koji su objavljeni u dekretima od 19. i 25. ožujka 2020., mi, vaši pastiri, donijeli smo sljedeće odluke koje vrijede na području Vrhbosanske nadbiskupije:

Bezgrešna Djevice Marijo, Majko Isusova i Majko naša, Tvome bezgrešnom Srcu posvećujemo sve zajedno i svakog osobno u Vrhbosanskoj nadbiskupiji: kardinala, nadbiskupa koadjutora, umirovljenog pomoćnog biskupa, svećenike, redovnike, redovnice, bogoslove i sjemeništarce, redovničke kandidate i kandidatice, očeve i majke, mlade i djecu, stare i bolesne, posebno zaražene koronavirusom, naše vojnike i policajce, sve ranjenike i bolesnike, izbjeglice i prognanike, političare i sve djelatnike u raznim staležima, medicinsko osoblje, humanitarne djelatnike, sve dobročinitelja i sve ljude dobre volje s kojima dijelimo ovo podneblje.

Ti si Majka naše prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Po Tebi zahvaljujemo dobrom Bogu za sve što proživjesmo i preživjesmo i što si svojim zagovorom očuvala naš opstanak na ovoj grudi. Prikazujemo  Ti svoju sadašnjost tako teško izranjenu, ne samo minulim ratom i nemilim poraćem, nego i sadašnjost punu neizvjesnosti i nesigurnosti zbog neuspostavljanja pravednog društva, i zbog nemile zaraze koja je zahvatila cijeli svijet.

Nadbiskup vrhbosanski Vinko kard. Puljić uputio je u subotu 28. ožujka poruku svećenicima koju prenosimo u cijelosti.

Draga braćo Misnici!

Zajedno s Božjim narodom svi kroz ovo vrijeme proživljavamo veliku neizvjesnost i kušnju koju je koronavirus prouzročio. U novim okolnostima, koje su nam do sada bile posvema nepoznate, i nama svećenicima nametnut je novi način života i pastorala. No pri tomu, iako smo ograničeni i kretanjem i osobnim kontaktima, i u ovim okolnostima trebamo ostati dušobrižnici svojih vjernika i istinski zauzeti za spas duša i zdravlje tijela.

„Uvečer“ (Mk 4, 35). Tako započinje Evanđelje koje smo čuli. Već tjednima se čini da se spustila večer. Gusta se tama nadvila nad naše trgove, ulice i gradove; zagospodarila je našim životima ispunivši sve zaglušujućom tišinom, pustoši i prazninom, koja sve paralizira sve na svom putu: to se može osjetiti u zraku, to se može osjetiti u gestama, pogledi to govore. Uplašeni smo i izgubljeni. Poput učenikâ iz Evanđelja iznenada nas je zahvatila neočekivana i žestoka oluja. Shvatili smo da se nalazimo na istoj lađi, svi krhki i dezorijentirani, ali istodobno važni i potrebni, svi pozvani veslati zajedno, svi potrebni utjehe drugoga. Na toj lađi… svi se nalazimo. Poput tih učenika, koji jednoglasno i u tjeskobi kažu: „ginemo“ (r. 38), tako smo i mi shvatili da ne možemo ići dalje svatko za sebe, već samo zajedno.

Lako se prepoznajemo u ovome izvješću. Ono što je teško razumjeti jest Isusovo držanje. Dok su učenici, naravno, uznemireni i očajni, on je na krmi, dijelu lađe koja tone prva na dno. I što čini? Unatoč metežu, on mirno spava, pouzdan u Oca – to je jedini put u Evanđelju kada vidimo Isusa kako spava. Kad su ga zatim probudili, pošto je smirio vjetar i vodu, obraća se učenicima prijekornim tonom: „Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?“ (r. 40).