Kardinal Vinko Puljić

Dragi brate u biskupstvu, mnogopoštovani Provincijale, braćo misnici, draga braćo i sestre prisutni ovdje u katedrali kao i vi, draga braćo i sestre, kojima dolazimo u vaše obiteljske domove putem elektronskih medija, televizije i radija!

Uskrs je, i slavimo Isusovu pobjedu nad tamom grijeha, nad tamom zla, nad tamom groba, nad tamom smrti. Slavimo jer je Isus živ. Njegovoj slavi ništa ne možemo dodati. Ali možemo participirati na ovom otajstvu kojega slavimo.

Zato ću početi od onog iskustva koje svatko od nas ima, na ovaj ili onaj način, kada govorimo o ovoj tami, tami grijeha, tami zla koje zna zatrovati čovjekovo srce, ljudske odnose. A onda također i o tami groba i smrti koja itekako zna čovjeka blokirati posebno u ovim vremenima kada proživljavamo taj strah od pandemije jer se sada broje mrtvi, zaraženi... I to na neki način navlači jednu tamu neizvjesnosti, a pogotovo tamu smrti, bilo one prirodne koja dođe s godinama kada se čovjek 'istroši', bilo one koju uzrokuje pojedina bolest. Čovjek stoji pred tamom smrti. Nju ne mogu objasniti ni stručnjaci, ni političari, ni moćnici. Stojimo pred tom tamom smrti.

Također smo svi mi u životu doživjeli trenutke kad znademo reći: 'pao mi je mrak na oči', pa čovjek u trenutku bude blokiran, ne vidi dalje, izgubio je nadu, klonuo je. Taj mrak je vrlo opasan u životu jer čovjeka blokira, a najgore što ga može dovesti u nevolje.

Kad govorimo o Uskrsu, kada je zapravo Isus donio svjetlo, vidimo da je taj mrak na neki način obuzeo i Isusove učenike i Njegove prijatelje koji si ga pratili izdaleka kao što je Marija Magdalena. Strašno su doživjeli da onaj kojega vole leži u grobu. Grob je, Njega je pokrio onaj teški kamen, kao što reče evanđelist Matej za Josipa iz Arimateje: „Dokotrlja velik kamen na grobna vrata i otiđe“. I što se dogodilo na uskrsno jutro? Prvo je svijetlo doživjela Marija Magdalena koja najprije vidi da Isusa nema u grobu. Zbunjena trči javiti učenicima: „Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše“. Nema ga, uzeli su ga.  

Zanimljivo je kako evanđelje donosi da obojica učenika trče na grob. Kako neće trčati kad se sad otkriva nešto što bi moglo biti razgonjenje te tame koja ih je obuzela. I mlađi Ivan trči brže, ali ne ulazi jer je Petar glava, i pušta da Petar prvi uđe. 'Tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova', stoji u evanđeoskom izvješću. Rastjerana je tama groba. Isus je živ, uskrsnuo je! To je to svijetlo: pobijedio je smrt. To su doživjeli učenici, a onda i Marija Magdalena kojoj Isus, nakon što ga je prepoznala, kaže: 'Idite, javite mojoj braći da pođu u Galileju! Ondje će me vidjeti!'.

To uskrsno svijetlo nas poziva da dođemo tamo gdje ćemo iskusiti uskrslog Krista. Iskusit ćemo ga u svojoj molitvi. Ta molitva rasvjetljuje našu pamet, tu tamu kad nam padne mrak na oči. Poput učenika koji idu u Galileju i mi želimo iskusiti da nam je Bog blizu, da je živ i da je s nama. Isto tako, želimo shvatiti da shvatiti da taj Uskrsli i Živi razgoni tamu smrti. Ono što ne mogu moćnici ovog svijeta, ni svjetska ekonomija niti politika, a to je da odgovori na pitanje smrti, Isus je odgovorio tako što je pobijedio grob, pobijedio je smrt, tamu smrti. Isus je živ. On je obećao u svojoj propovijedi: „Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke“, neće umrijeti. Po Isusu uskrslome smrt nema zadnju riječ jer postoji život vječni i uskrsnuće mrtvih. To je ono što je Isus, prije nego što je pozvao mrtvog Lazara da iziđe iz groba, rekao Marti: 'Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će'. Potom ju je zapitao: 'Vjeruješ li ovo?', a ona je odgovorila: 'Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!'.

Gospodine, danas kad slavimo tvoje uskrsnuće, daj i nama da možemo ushićena srca reći, trčeći da Te iskusimo: vjerujemo, Gospodine, Ti si živ, Ti si s nama, Ti razgoniš tu tamu grijeha. Kao prvi dar na sam Uskrs dao je apostolima vlast opraštanja grijeha. Mi ovih dana doživljavamo teško iskustvo da se ne možemo redovito ispovjediti, ne možemo fizički sudjelovati na Svetoj misi. To je teško i to je na svoj način jedna tama koju je donijela ova pandemija, to je strah od smrti. Ali ne bojimo se samo smrti nego ne želimo biti sukrivci zaraze koja bi mogla druge zaraziti. Suzdržani smo, kontrolirani, disciplinirani zato da ne budemo sukrivci smrti drugoga. Ali, u tu smrt, koja vlada i unosi strah, Isus donosi svjetlo nade: ja sam pobijedio i smrt i grijeh i svaku tamu, ja sam svjetlo svijeta. Zato nam ova uskrsna svijeća želi dozvati u pamet onu svijeću koja je zapaljena na našem krštenju i koja označava svjetlo vjere.

Danas, slaveći Uskrs, želimo da uskrsna svijeća, ta krsna svijeća ražari našu vjeru i podari nam hrabrost u životu da svjedočimo nadu jer živimo od uskrsloga Krista. Znamo da je taj dar oproštenja jako veliki dar. Svi mi koji smo iskusili radost oproštenja grijeha možda nismo na tome dovoljno zahvaljivali. Danas je divan dan da kažemo Isusu: hvala Ti što si pobijedio grijeh, hvala Ti što si pobijedio smrt, hvala Ti što si nam ostavio dar praštanja grijeha; što si nam dao mogućnost da uskrsnemo svaki put u svetoj ispovijedi kada nas uslišavaš praštajući nam grijehe.                                   

Znaš dobro da još jedan mrak zna vladati svijetom, a ovaj današnji svijet posebno je time zahvaćen, a to je mrak mržnje, mrak sebičnosti, mrak interesa. Zato Te danas, Isuse uskrsli, živo i žarko molimo: ukloni taj mrak mržnje koji se širi raznim sredstvima: i političkim govorima i u osobnim odnosima i medijskim posredovanjem. Ukloni taj mrak mržnje koji ne da ljudima ljudski živjeti; ukloni taj osjećaj gramzljivosti, sebičnosti, oholosti… kako bi čovjek osjetio ljepotu suradnje s Tobom i Tvojim zakonima i kako bi izgrađivao svijet koji si mu povjerio. Svojim uskrsnućem Ti si nam donio to svjetlo. Vrati nam nadu jer stojimo pred upitnikom: do kada će ovo ovako trajati, kako ćemo izdržati? Ne samo da sada prigovaramo nego u svim trenucima tjeskobe znamo upitati, do kada će biti ovako? Gospodine, vrati nam nadu da Ti imaš zadnju riječ. Koliko god su pojedini ljudi moćni i prisutni u javnosti, znam da je Tvoja riječ zadnja. Daj da se prihvatim i držim Tvoje riječi i da hrabro kročim kroz ovaj život te otklonim svaki strah, da imam pouzdanje u Tebe Uskrsloga, Tebe Pobjednika nad zlom, grijehom i smrću.

Postoje razne zaraze. Mi sad stojimo pred ovom pandemijom i tražimo način da je zaustavimo. Dobro bi bilo kad bi shvatili da ta borba protiv zaraze jest borba za život. Ti si, Bože, darovao čovjeku život. Daj da čovjek shvati da nema vlasti nad životom, da život mora poštivati od samog začeća do prirodne smrti. Ti si Život! Zato, Gospodine uskrsli, daj da u nama proklija radost života, da znamo cijeniti život. Ne dajmo da u ime demokracije, u ime interesa, u ime neke slobode gazimo i uništavamo život. Daj da ga znademo vrednovati, da znademo, ne samo u ovim trenucima borbe protiv zaraze, čuvati živote. Daj da dostojanstvo života, koje je u nama i koje si nam Ti vratio svojom mukom, smrću i uskrsnućem, istinski živimo kao svoje svjedočanstvo, opredijeljenost i zauzetost da živimo i čuvamo dar života i to istinski ugrađujemo u društvene zakone, zakone koji će čuvati dostojanstvo čovjeka i života.

Uskrsli Kriste, stojimo nemoćni pred Tobom, Svemoćni. Daruj nam to svjetlo vjere, žarku ljubav, radosnu nadu i istinsku ljubav da živimo život s Tobom koji si Život i da život čuvamo i istinski Te svjedočimo u javnom životu. Amen. (KTA)