U mijesecu ožujku ove godine u župi Skopaljska Gračanica počeli smo s uređenjem platoa (dvorišta) ispred crkve. Naime radi se o popločavanju, asfaltiranju dvorišta i postaljanju rukohvata na stepeništima. Inicijativu za ove radove su dali članovi ŽPV-a i ŽEV-a sa župljanima. Poznato je da župljani ove župe zdušno i u skladu sa svojim potrebama podrže svaki projekt. I ovaj projekt se izvodi isključivo od dobrovoljnih priloga župljana i prijatelja župe.
Čini mi se da, ponekad, zamagljujemo Božju pomoć i odgovor na molitve upućene njemu u nevolji. Ma koliko molili, nismo uvijek uslišani. Još nam je teže odgovoriti na neka pitanja, na neke probleme kao što je: zlo, bolest i smrt. Kako patniku objasniti da ga Bog ima u planu i kad je slab, bolestan i nemoćan? Kakvu ulogu ima bolesnik?
Čitao sam negdje kako je Majka Terezija rekla nekoj patnici u dalekoj Indiji: “Tvoja bol su Božji poljupci“. Ona joj je odgovorila: „Recite mu, sestro, da me više ne ljubi!“
Kako objasniti patniku da Krist pati u njemu, da i on ima lice čovjeka, da svojom bolešću u drugima pobuđuje samilost, ljubav, sućut i tako im pomaže graditi nebo? Tako naša i njegova molitva može pomoći u nošenju zajedničkog križa.
Na svetkovinu apostolskih prvaka sv. Petra i Pavla u filijalnoj crkvi u Vilić Polju, župa Bistrica, proslavljen je patron. U nazočnosti nekoliko svećenika i velikog broja vjernika, Svetu misu je predvodio vlč. Vinko Radić, svećenik vrhbosanske nadbiskupije u mirovini, inače rodom iz skopaljske doline. Na početku Svete mise sve prisutne je pozdravio župnik župe Bistica vlč. Mato Križanac, koji je svima zahvalio na dolasku, te je pozvao vjernike na ljubav i jedinstvo koje su širili sv. Petar i Pavao.
Dujmović: Podržati sve projekte koji će omogućiti život i ostanak
Ministrica kulture i sporta Federacije BiH Zora Dujmović posjetila je jučer župu Srca Marijina u Skopaljskoj Gračanici kod Bugojna. Sa župnikom vlč. Tadijom Ivošem razgovarala je o projektima koje ova župa provodi i namjerava u budućnosti. Ministrici su prezentirani planovi i projekti te upriličen obilazak djela župe, crkve, dvorane za mlade... Ova župa na granici Uskoplja i Bugojna ima 263 obitelji, odnosno 923 žitelja. Do rata je u ovoj župi bilo 2980 vjernika, 650 obitelji. Zanimljivo je kako se iz ove župe najmanji broj mladih obitelji odselio posljednjih godina u inozemstvo. A i oni koji su se odselili imali su ovdje i perspektivu isigurnost bolju nego oni koji sada ovdje žive (imali su radno mjesto i osiguranu egzistenciju). Župa bilježi dugu povijest još od 1911. godine. Ministrica se zanimala za život u ovoj župi te se susrela s nekolicinom žitelja koji su joj prenijeli svoje viđenje. Slažu se kako bi bilo nužno raditi na tome da se otvaraju nova radna mjesta kako bi ljudi ostajali u svome kraju, piše Večernji list BiH.
U donjem kraju Uskoplja, dolinom Vrbasa,
na granici s Bugojnom
stoji ponosna lica, Skopaljska Gračanica.
Dragi ljudi, pitom kraj
prirodna bogatstva
i što reći nego, na zemlji mali raj.
Izdržala sve si hrabro
i ratove i poplave
al dođoše eto nove nevolje.
Na prostranom rudnom polju žele smeće da je
uništiti tako vodu
i sve što život daje.
Al pametni ljudi zajedno sa vjerom
zalagali se pravednom mjerom.
Bog pomogo riječi Matišića Draže
Koji reče: “Neka bude kako narod kaže“.
A što narod želi nego čisto da je.
I koga tu treba spomenuti još
pa naravno braću svećenike Ivoš.
I sve druge ljude koji dopriniješe
da se te nesuglasice riješe.
Smirila se tako i ta halabuka
kad se evo spominje problem „Gračanica“ rudnika.
Rudu treba kopat dalje, još godinu koju
Iako zato ima lokaciju bolju.
Evo se tebi nudi koja tisuća
Pa nek ide sve i zemlja i kuća.
Stani čovječe, pogledaj, razmisli!
Pogledaj prekrasno svetište na brijegu!
Pogledaj grobove svoje na kojim majke i danas suze rone!
Pogledaj livade, polja i šume, i sve što ti nudi ovaj kraj!
I kao da ti govori uzmi, iskoristi mudro.
Nigdje bez rada i truda ne teče med i mlijeko, znaj!
Stani čovječe, čuvaj dostojanstvo!
Nitko ti ne može uzet ono što je tvoje
Nek ti bude jasno!
A pazi sad ovo; Tko ti ovo piše?
Žena koja treba pognut glavu i nijedne više.
Udade se i voljenog muža „zgrabi,“
i odvede jasno tamo,
gdje se ona rodi.
A on ide put ljubavi i ničeg drugog
Misleći pri tom: “Dobro čeka dobrog.“
Uklopi se ovo tako u cijelu ovu priču.
Vratit će se sinak, svome rodnom kraju
I poruku dati, tu sumnje nije:
-NAJSLAĐE SE UVIJEK ZADNJI SMIJE!
Učiteljica Božana Batinić