Današnjim danom počinje Veliki ili Sveti tjedan u kojem se vjernici sjećaju muke, smrti i uskrsnuća Kristova.

Cvjetnica (Cvjetna nedjelja, Palmenica, Uličnica, Nedjelja muke Gospodnje) je pučki naziv za posljednju korizmenu nedjelju uoči Uskrsa.

Kršćanski običaj ophoda s grančicama, u spomen na Isusov svečani ulazak u Jeruzalem, primjenjuje se od 4. stoljeća, u latinskoj crkvi uobičajen je od kraja prvog tisućljeća. U hrvatskom folkloru taj je dan obilježen uporabom raznovrsna proljetnog bilja: grančica drijenka, vrbe, lijeske, ljubica i bršljana (u kontinentalnoj Hrvatskoj) te maslinovih i palminih grana (u primorskoj Hrvatskoj), piše enciklopedija.hr. Na prostoru Bosne i Hercegovine se na misu najčešće nose maslinove grančice, narcisi i drugo cvijeće. Osim toga, rasprostranjen je i običaj pri kojemu se toga dana vjernici umivaju u vodi s cvijećem. U Posavini je proljetnim biljem mladež kitila bunare i dvorišta, dok su u središnjoj Dalmaciji momci cvijećem darivali djevojke.

Kad su odlukom svjetskih sila na Berlinskom kongresu austro-ugarski vojnici 1878. godine uspostavljali europsku upravu u Bosanskome vilajetu, ljepota gornjovrbaškog kraja – Uskoplja toliko ih je opčinila da su ga prozvali Rajskim krajem. Kako se Župa Skopaljska Gračanica - sastavnica sarajevske Vrhbosanske nadbiskupije, smjestila u samome njegovome srcu, otuda je i proistekao naslov ove knjige: „U srcu Rajskoga kraja. Župa Skopaljska Gračanica“. U njoj je obrađena povijest ovoga kraja, a dijelom i srednje Bosne, od pojave edikta o vjerskoj toleranciji rimskoga cara Konstantina Velikoga iz 313. godine pa do 2020. godine. Sâma, pak, ova župa obrađena je od 1911. do 2020. godine. Ne samo s područja ove župe, nego uvelike i cijele ove rajske Skopaljske doline, obrađeni su hrvatski katolički rodovi od 1745. do 2020. g., a neki i iz još starijeg vremena. U njoj će veliki broj nas pronaći ne samo svoje korijene nego i svoje podrijetlo, ali i mjesta ukopa svojih predaka - s datumima njihovog rođenja i preminuća te obiteljskih veza. U knjizi su i podatci o duhovnim zvanjima proisteklima iz ove župe, njezin presjek kroz statistiku od 1911. g., kao i podatci o njezinim župljanima žrtvama Prvog, Drugog kao i Domovinskoga rata. Protkana je i brojnim izvornim dokumentima, koji je dodatno čine čitljivom. Tvrdnje se u njoj oslanjaju na 15.440 bilješki ispod teksta te 176 fotografija, planova i crteža. Otuda i njezin obim od 1015 stranica! Tiskana je na fotografskom papiru te čvrsto ukoričena. Neki primjetiše da se radi o svojevrsnoj uskopaljskoj Bibliji, a zapravo o priručniku za kojim se stalno poseže.

Ova se knjiga može nabaviti u župnome uredu Župe Skopaljska Gračanica na Humcu kod Bugojna po cijeni od 100 KM (stotinu konvertibilnih maraka).

Kroz monografiju o Rimokatoličkoj župi Skopaljska Gračanica, smještenoj na razmeđu općinâ Bugojno i Gornji Vakuf – Uskoplje u zapadnom dijelu srednje Bosne, prikazana je povijest katoličanstva od kasnoantičkog doba do 2020. g. Knjiga je najvećim dijelom nastala temeljem matičnih knjiga rimokatoličkih župâ: Skopje – župnik koje je do 1802. g. boravio na Crkvinama u Voljicu kod Gornjeg Vakufa - Uskoplja, Otinovci – župnik koje obitava u istoimenome mjestu na Kupreškoj visoravni, Skopje Gornje – župnik koje od 1806. g. boravi u Zaglavici koja je sada sastavni dio Gornjeg Vakufa – Uskoplja, Malo Selo – čiji župnik boravi u istoimenome mjestu koje je sada dio grada Bugojna, Golo Brdo – Kandija - župnik koje obitava u Kandiji kod Bugojna, Rastovo odnosno Rostovo - sjedište čijeg župnika je u istoimenome mjestu kod Novog Travnika, Skopaljska Gračanica – središte koje je na Humcu kod Bugojna, te temeljem arhivske građe iz Franjevačkog samostana Svetoga Duha u Fojnici kod Kiseljaka (Sarajevo) kao i Vrhbosanske nadbiskupije u Sarajevu.

Draga braćo i sestre,

Najavljujući učenicima svoju muku, smrt i uskrsnuće, kako bi ispunio Očevu volju, Isus im otkriva duboki smisao svoga poslanja i poziva ih da se u to uključe, radi spasenja svijeta.

Na korizmenom putu koji nas vodi do vazmenih slavlja sjetimo se Onoga koji »ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu« (Fil 2, 8). U ovo vrijeme obraćenja obnovimo svoju vjeru, napajajmo se na vrelu “žive vode” nade i otvorena srca prihvatimo Božju ljubav po kojoj postajemo braća i sestre u Kristu. U uskrsnoj noći obnovit ćemo naša krsna obećanja da bismo se, po Duhu Svetom, ponovno rodili kao novi muškarci i žene. No, kao i cio kršćanski život i sâm korizmeni hod sav je obasjan svjetlom uskrsnuća, koje oživljuje osjećaje, stavove i odluke onih koji žele slijediti Krista.

Za katoličke vjernike, Pepelnicom ili Čistom srijedom započinje korizma – najplodnije razdoblje crkvene godine. Početak i kraj korizme označeni su strogim postom i nemrsom.

Nad svima, već na Pepelnicu, lebdi Isusova riječ koja zove: 'Kraljevstvo Božje je pred vratima, obratite se i vjerujte Radosnoj vijesti!'

Pri posipanju blagoslovljenim pepelom na Pepelnicu, svećenik onomu koga pepeli kaže: 'Sjeti se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah vratiti.' Ili riječima: 'Obrati se i vjeruj Evanđelju.'

Alojzije Stepinac rođen je 8. svibnja 1898. u Brezariću, župa Krašić. Bogoslovni nauk završio je u Rimu, gdje je zaređen za svećenika 26. listopada 1930. Papa Pio XI imenovao ga je 28. svibnja 1934. nadbiskupom koadjutorom.

Biskupsko služenje proživio je pod geslom: “U Tebe se, Gospodine, pouzdajem!” (Ps 31,1). Hrabro se suočio s izazovima povijesti, u kojoj bijaše poslužiteljem Evanđelja. Proročki je prikazivao razorne moći svih ideologija kojih je cilj bio protivan časti pravoga Boga i dostojanstva ljudske osobe. Svi prognani zbog rasne, klasne ili nacionalne ideologije u njemu su imali svoga zaštitnika. U liječenju socijalne bijede darivao je od svoga stola i od crkvenih dobara.