Uspješno završena Specijalizacija animatoraU nedjelju, 14. srpnja, završena je specijalizacija šeste generacije animatora mladih Vrhbosanske biskupije, u organizaciji Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih „Ivan Pavao II.“. „To! Uspjeli smo! Mi smo animatori!" – odzvanjalo je nakon pučke mise ove nedjelje u dvorištu župe Srca Marijina u Skopaljskoj Gračanici. Kakve specijalizacije? Odakle? Kako? Gdje? – sigurno su pitanja koja ljudi postavljaju kad čuju za animatore i specijalizaciju. Ali, najbolje da krenemo ispočetka.

Dugo putovanje

U mjesecu studenom prošle godine započelo je zajedničko putovanje 40-ak mladih iz Dolca, Sivše, Kraljeve Sutjeske, Zenice, Gromiljaka, Kiseljaka, Busovače, Stupa, Nove Bile, Gračaca, Lepenice, Sarajeva, Mostara i Ploča-Tepčići, za koje oni kažu kako još uvijek nije završilo. 40-ak mladih je krenulo u školu animatora, točnije na osnovnu formaciju animatora. Kroz četiri vikenda koja su, mladi iz različitih krajeva biskupije proveli zajedno, rodila su se nova prijateljstva koja su od velike važnosti u njihovim mladim životima. Uz novostečena prijateljstva, važnu ulogu imaju razmjena vlastitih iskustava, učenje novih metoda i vještina rada s mladima, ali isto tako i doživljaj Boga na novi i drugačiji način u svom životu. I tako se 19 najodvažnijih i najvrjednijih ponovno sastalo 7.srpnja u župi Srca Marijina u Skopaljskoj Gračanici, kako bi svoju edukaciju uspješno priveli kraju.

Red, rad i disciplina

Program specijalizacije bio je gusto popunjen. Program je započinjao sv. Misom u 7:30, a program bi završavao u ponoć večernjom molitvom. Tempo rada bio je brz i zahtjevan, ali zajedno, kao tim, uspijevali su jedni druge ohrabrivati, pomagati, svladati umor i pospanost, te tako savladati cjelokupni program. Kako bi život u kampu funkcionirao, podjeljeni u skupine, mladi su vodili brigu o čistoći, kuhinji i molitvama. Kako bi bili skoncentrirani na radionicama, kako bi se bolje međusobno upoznali i navečer dobro naspavali- mobitele su mogli koristiti samo dva sata dnevno za vrijeme pauze. U početku je svima bilo čudno „živjeti bez mobitela“, ali na kraju su bili sretni-što je veliki broj njih to potvrdio i u evaluacijama.

Nove ideje za rad s mladima u župama

Program je obuhvaćao raznovrstane radionice, vježbe, igre, testove,..., kojima su animatori učili kako u svojim župama pokrenuti i voditi radionice i grupe kao što su; rekreativno-sportska, karitativna, kreativna, ekološka, dramska, liturgijska, plesna molitveno-biblijska, dječji zbor, novinarska, prvopričesnici, misijska krizmanici i ministranti. Sudionici su također savladali komunikacijske vještine i stilove vođenja, te znanja, kvalitete i sposobnosti u načinu rada s mladima koje kao animator trebaju imati. Važno je naglasiti kako su misijsku radionicu vodili preč. Pavo Šekerija, ravnatelj PMD za Vrhbosansku nadbiskupiju i s. Vedrana Ljubić, koja je već 15 godina misionarka u Ugandi. Radionica za sudionika je trajala kratko, jer su imali pregršt pitanja za s. Vedranu i vlč. Pavu, ali se kao i prijašnjih godina, svjedočanstvo misionara prepričavalo i uvijek iznova budilo oduševljenje.

Dodjela certifikata i suze na rastanku

I tako je, dan po dan, došla je i nedjelja, dan rastanka i polaska kući. Nakon svečane svete mise koju je predvodio vlč. Šimo Maršić, uslijedilo je čestitanje i svečana dodjela Certifikata kojima se potvrđuje uspješno završena Formacija za animatora. U prigodnom govoru je vlč. Maršić pozvao animatore da hrabro žive svoju vjeru i da svoje talente i znanje djele s mladima u svojoj župi, a onda i nadbiskupiji, te tako širili radosnu vijest. Iako su svi bili izuzetno ponosni sami na sebe, jer su uspjeli ponos ih nije spriječio da na rastanku puste pokoju suzu. Ipak su godinu dana bili zajedno na putu kojemu je došao kraj, te se trebaju oprostiti jedni od drugih. Sada svatko kreće svojim putem i tko zna kad će se opet u ovakvom broju ponovno okupiti. Ali, ono što im ostaje jesu sjećanja na zajedno provedeno vrijeme i njihova zajednička misija- uvijek iznova oduševljavati mlade za Krista!

Od srca hvala:
- župnicima Tadiji i Iliji Ivošu, koji su nam bili domaćini i dopustili da se osjećamo kao kod kuće;
- svim župljanima na gostoprimstvu;
- svim animatorima instruktorima;
- Župnicima i roditeljima koji su poslali svoje mlade ne Formaciju i tako nam ukazali povjerenje; i konačno
- Svim animatorima
Na kraju je važno reći- završetak specijalizacije ipak nije kraj zajedničkog putovanja za ove mlade ljude! Oni će i dalje nestaviti putovati, ali će promijeniti ulogu: do sad su bili putnici, a sad će biti vođe puta. Dragi animatori: sretno i blagoslovljeno vam bilo!