Sv. Valentinu svetačka se čast iskazuje punih 17 stoljeća. Ta vjernička i pučka zaljubljenost u ovoga sveca nije se toliko osvrtala na povijesne podatke. Zato je teško protumačiti kako narod mnogo više štuje svece o kojima malo ili nimalo znamo. Povijest je neumoljiva. Ona iznosi točne, provjerene podatke. Međutim, ne može se ustvrditi da nije bilo podataka. Za vrijeme progona kršćana poznato je da su se spaljivali svi pronađeni dokumenti kako bi se zatro svaki trag svecima i mučenicima.
Ondje gdje nedostaje povijesnih podataka, pomaže nam usmena predaja, što je svakako utjecalo i na stvaranje legendi o pojedinim svecima a poglavito o mučenicima. Rimski martirologij spominje sv. Valentina s izvješćem koje potječe od sv. Bede Časnog iz 8. st. Tu se o Valentinu kaže da je bio svećenik u Rimu i da se odlikovao mudrošću i kreposnim životom. Zbog toga je uživao veliki ugled i kod pogana i kod kršćana. Potječe iz bogate rimske obitelji koja je svjedočila svoju vjeru svojim pobožnim življenjem. U Valentinovo vrijeme vladala je velika raskalašenost i pokvarenost.
Majka ga je tako odgojila da se uspio, uz Božju pomoć, oduprijeti napasti. Živio je po vjeri napredujući u kršćanskim krepostima. Kao mladić često je odlazio u katakombe, ta velebna podzemna groblja kršćana s mjestima susreta za molitvu i slavljenje sakramenata. Bio je svećenik za vrijeme rimskog cara Klaudija. God. 269. podnio je mučeničku smrt iz ljubavi prema Kristu. Štovatelji su mu podizali crkve u čast nakon davanja slobode Crkvi Milanskim ediktom 313. god. i nakon prestanka progonstva kršćana. Najstarija crkva u Rimu iz 4. st. postoji i danas. Spomendan mu je oduvijek 14. veljače.
Postavši svećenikom, posebno se sjećao onih Isusovih riječi: Vi ste svjetlost svijeta... Nastojao je i živjeti prema tim riječima. Bio je primjer za kršćane, a i pogani su se obraćali na njegov poticaj i primali krštenje te tako postajali članovi Crkve. Zaštitnik je i bolesnika, posebice teških, koji boluju od bolesti padavice. Vjernici ga zazivaju u pomoć kad boluju na očima ali i u drugim potrebama.
Zaštitnik zaljubljenih
Običaj je da se Valentin smatra svecem i zaštitnikom zaljubljenih. O razlozima možemo samo nagađati jer Crkva nije nikada smatrala niti proglasila Valentina zaštitnikom zaljubljenih. Kako je do toga došlo? Naime, nadnevak 14. veljače pada između Božića i korizme. U to vrijeme obično bi se sklapali brakovi u crkvi. Praksa je Crkve bila da vjernici ne slave vjenčanje u vrijeme velikih blagdana (Božić i Uskrs), jer su to zasebna slavlja za cijelu župnu zajednicu. Od vjernika je Crkva tražila da se u došašću i korizmi ne priređuju bučne svadbe, nego izvan tih vremena crkvene godine. Spomendan sv. Valentina kalendarski dolazi u vrijeme kad se preporučuju vjenčanja i svadbene svečanosti. Zbog toga se najviše udavalo i ženilo u razdoblju siječnja i veljače. To je jedan od razloga zašto se Valentin štuje kao zaštitnik mladih i zaljubljenih. Manje je poznato da je Valentin zaštitnik svakog braka. Drugi razlog zašto je izabran za zaštitnika zaljubljenih jest njegovo ime.
Latinska riječ valens znači zdrav, krepak, mlad, pa prema tome može se pretpostaviti da je takav svetac i nebeski zaštitnik svih onih koji su mladi i zaljubljeni. Treći razlog bio bi što on pripada skupini svetaca koji naviještaju proljeće, novi život, vrijeme kad se priroda priprema na buđenje iz zimskog sna i rađanje novog života. U prijašnja vremena, kad su ljudi dublje bili povezani s prirodom, to se kudikamo izražajnije doživljavalo. Latinska izreka iz 17. st. kaže: Festa Valentino rediit lux - quisque sibi sociam, jam legit allies avem. (Došla je svjetlost blagdana Valentinova, i svaka je ptica već sebi izabrala družicu). Ova izreka jasno aludira na mladence i zaljubljene. Treba reći i to da Valentinovo nije samo blagdan za mlade nego i za starije. Zajedništvo i topli dom dragi su svakome.
Što je ljubav?
Ljubav je neograničena, neizmjerljiva. Jednostavno rečeno Bog je Ljubav koji je bez početka i svršetka i koji stvara svijet iz ljubavi. Sve postaje i nastaje iz ljubavi. I mi smo rođeni iz Božje ljubavi i ljubavi svojih roditelja. Ljubav je jedna kao što je Bog jedan. Ona ima više vidova. Imamo tjelesnu i duhovnu ljubav, zatim majčinsku, sinovsku, prijateljsku, mladenačku, zaručničku, bračnu ltd. bvaki od ovih vidova ljubavi treba biti sjedinjen s Bogom. Ljubav je darivanje, usrećivanje drugoga i sebe, otvaranje prema drugome. Prava ljubav je kao "čaša vina" Vino valja ako je pravo. Tako i ljubav. Ako se vino previše mućka, postaje ocat. Slično se kod nekih događa u braku i kod mladića i djevojaka u pripremi za ženidbu. Trijezni ljudi, vjernici i nevjernici, govore da je ljubav nešto veliko, plemenito, da je u dobroti, da se mora odgajati, dozrijevati, da je najveće umijeće. Zrela ljubav otkriva na drugome ne samo lice, stas, glas itd., nego mnogo više, a to je: dušu, dobrotu, sposobnost, vrijednost, poštenje, snagu, vjernost, nježnost...
Što znači voljeti?
Voljeti znači darivati se drugome bez uzvrata i interesa. Voljeti znači prihvatiti drugoga onakvim kakav jest, a ne kakvoga bismo mi željeli. Voljeti znači vrednovati drugoga u njegovu mišljenju i htijenju, bez obzira da li se s njim slažemo ili ne slažemo. Ljubav pretpostavlja spremnost na odricanje od samog sebe i dopuštanje
drugome da uđe u naše srce i dušu. Nije dobro misliti da drugoga volimo kad mu samo dajemo novac i darove, jer ljubav nije u predmetima nego u suodnosu među osobama. Ako prestaješ sebe darivati drugome, prestaješ ljubiti. Ako prestaješ ljubiti, onda si prestao rasti. Ako prestaješ rasti, onda se prestaješ usavršavati. Ljubav
treba stalno rasti. Ljubav koja ne raste, umire.
Najbolja čestitka za Valentinovo zaljubljenih mladića i djevojaka, muževa i žena bit će ako svoj zajednički život budu usmjeravali u duhu one čiste ljubavi o kojoj pjeva sv. Pavao u Himnu ljubavi. Svi drugi darovi nestaju i prestaju, to su samo znak pažnje, ali prava ljubav trajno ostaje.
CNK