Dana, 07. studenog 2013. godine vjernici naše župe su prisustvovali Svetoj Misi koja se kao zavjetna misa održava svakog četvrtka u Katoličkom školskom centru „Petar Barbarić“ u Travniku, u sjemenišnoj crkvi podignutoj na čast sv. Alojziju Gonzagi.
Svetu Misu predvodio je don Jakov Kajinić gdje je u propovijedi na temelju Isusove prispodobe: "Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset i devet u pustinji te pođe za izgubljenom dok je ne nađe? A kad je nađe, stavi je na ramena sav radostan pa došavši kući, sazove prijatelje i susjede i rekne im: 'Radujte se sa mnom! Nađoh ovcu svoju izgubljenu.' Kažem vam, tako će na nebu biti veća radost zbog jednog obraćena grešnika nego li zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja."; između ostalog naglasio kako čovjek treba pomagati "izgubljenom" čovjeku a ne gurati ga na dno te kako se i za one koji nam i čine zlo moramo moliti a ne osuđivati ih.
Nakon Svete Mise i ručka kojim su ugošćeni, hodočasnici su posjetili grob i crkvu Sluge Božijeg Petra Barbarića.
O PETRU BARBARIĆU
Petar Barbarić je rođen je u selu Klobuk (zaselak Šiljevište) kod Ljubuškog u hrvatskoj obitelji devetero djece od pobožnih roditelja. Djetinjstvo je proveo na paši s ovcama uz pobožne knjige. U pučku školu pošao je tek s dvanaest godina, kad je blizu rodnog sela otvorena škola. U dvije godine završio je četiri razreda škole s odličnim uspjehom. Roditelji nisu imali novaca za njegovo daljnje školovanje pa je u Vitini izučio trgovački zanat.
Kao trgovački pomoćnik, primljen je u sjemenište u Travniku sa željom da postane svećenik, uz pomoć bivšeg učitelja Tomislava Vuksana. Živio je vrlo pobožno. Govorio je da će radije umrijeti, nego uvrijediti Isusa.
Preveo je s talijanskog jezika na hrvatski, životopis Pavla Kolarića, bjelovarskog isusovca koji je umro u Rimu, na glasu svetosti.
Razbolio se od tuberkuloze i umro kao učenik osmog razreda isusovačke gimnazije, položivši redovnički zavjet. Obraćao je grešnike, uveo je u sjemenište pobožnost Srcu Isusovu, a u svojoj rodnoj župi, osnovao je Bratovštinu Gospine krunice.
Hrvati u Bosni i Hercegovini i manjim dijelom u Hrvatskoj, utječu se njegovom nebeskom zagovoru. Pokrenut je postupak za njegovo proglašenje blaženim i svetim.
1935. se godine prenijelo njegove zemne ostatke gradskog groblja Bojne u sjemenišnu crkvu, gdje se razvila prava pobožnost prema njemu. Tijelo mu je nakon 1944. godine zakopano u blato i zazidano da bi ga se sakrilo od naroda. Kad se obnavljalo jedan dio nadbiskupijske gimnazije, našlo mu se tijelo. Danas mu se oko groba skupljaju učenici i narod na molitvu.
Zemni ostaci prebačeni su 1998. u novu grobnicu sjemenišne crkve sv. Alojzija u Travniku.
Fotografije možete vidjeti klikom na OVAJ LINK.