Na apostolskom putovanju g. 1936. po Bugojanskoj dekaniji od 30. VIII- 14. IX., zabilježio sam olovkom neke dnevne bilješke, pa ih predajem našoj javnosti, jer će nam fotografski prikazati vjernost i ljubav Vrhbosanskih vjernika i svećenika prema svojoj Vjeri i Domovini. Oni su, kako ćemo vidjeti, prava >slava Kristova<.
(2.Kor.,23)
+Ivan,nadbiskup Vrhbosanski
U SKOPALJSKOM KRAJU
Bugojno
Praćeni seljačkom konjicom i Kupreškom glasnom, jasnom pjesmom uz goru Koprivnicu, stigosmo na glasovita Kupreška Vrata, koja dijele područje jadransko i crnomorsko. Na Kupreškim Vratima hvataju se u koštac mahniti vjetrovi, pa u taj dvoboj nije baš ugodno ulaziti. I mi odmah niz Koprivnicu, gdje nas domalo dočekaše seljaci i građani župe Bugojanske.Pozdravlja Nadbiskupa dekan i župnik Bugojanski, prečasni fra Emilijan Miličević. Nadbiskup njemu i narodu odzdravlja i zahvaljuje. I rukuje se sa svakim,jer svakoga poznaje otprije. Onda opet na put dalje, i ravno, kroz pravoslavno selo Čipuljić, u lijepo Bugojno, gdje nas pred župskom crkvom, kod slavoluka okićena sa sto hrvatskih zastavica, čekalo čitavo katoličko Bugojno. Ovdje Nadbiskupa pozdravlja odlični Bugojanin, g. Stjepan Ivić Ivanković, prekrasnim govorom, punim prošlih davnih uspomena. I Križarice, sa bijelim kitama cvijeća, pozdravljaju oduševljeno Nadbiskupa. Sve je to bilo tako hrvatski i katolički,da se ne može iskazati. U crkvi, koja je velika kao kakova rimska bazilika, koralni >Evo Svećenik Veliki<. I onda vizita Nadbiskupova, i napokon kratak govor pred Bilo je već prošlo 7 sati uvečer, kad opet uđosmo u gostoljubivi stan dekanov, gdje smo odmah bili kao u svojoj kući, jer su nas ukućani željno očekivali.
6.IX.- danas, u nedjelju, u 10:00 počela je sv. Misa, na koju iz Zrinjskog ulice, gdje je župski stan, pođosmo u procesiji svi: i djeca, i svećenstvo, i Nadbiskup sa asistencijom. Pred nama je Križarska muzika iz našega Doca kod Travnika. Mrki oblaci križaju se po nebu. Molim Boga, da samo do kraja Krizme ne padne kiša, jer u Bugojnu ima krizmanika do 900, a u crkvi će biti do 6000 naroda i velika sparina. Dobrota Božja uslišila mi molitvu. Vjetrina je, doduše,duvala pod Krizmom izvan crkve i prašinu sipala u oči, ali kiša nije pala. Kad smo sve lijepo posvršavali i kući se vratili, >zagrmje Gospod grmljavinom velikom< i nakon suše od tri mjeseca, proli se krupna kiša kao iz kabla. Hvala Bogu! Tako sutra nećemo morati po gustoj prašini putovati.
Za Krizme u Bugojnu upale su mi najviše u oči djevojačke haljine. Lijepe su i ukusne. Glava čedno pokrivena bijelim ili crnim rupcem, pod vratom zavezanim. Ječerma je crna i sva upravo umjetnički zlatom izvezena. Samo da je dulja ta ječerma! Ovako kratka kvari, stas i prsa. Ispod ječerme crno- zlatan pojas.Na obadvijema rukama narukvice zlatne ili srebrne. Svilena košulja spustila se niz cijelo tijelo. Kad je pregača na toj košulji, onda je struk puno ljepši. I svidjelo mi se ponašanje Bugojanskih djevojaka, čedno je i otmjeno. Uopće vladanje Bugojanskih katolika uzorno je. Hvala Bugojanskom dekanu, koji na to puno pazi! Svečani objed bio je istom u 15:00, poslije podne,jer je služba Božja u crkvi potrajala sve do 14:00. Lijepi su se govori izrekli za objedom. Govorili su Nadbiskup, dekan, gg. Franjo Babić, Anto Perković i narodni zastupnik Bugojanskog kotara Anto Budimirović, koji će pratiti Nadbiskupa sve do svršetka njegova apostolskog putovanja. Pod objedom skupilo se do 2000 Din. za novi zvonik Bugojanske župske crkve, koja je tolike godine stajala bez zvonika. sad će ona sa lijepim zvonikom biti odmah izvana pristalija. Crkva bez zvonika nekud mi je kusasta.U 19:00 navečer priredili su Bugojanski građani u čast Nadbiskupu svečani koncert u Hrvatskom domu, koji je sigurno najljepši u Bosni. Opet je Nadbiskupa, ispred građana, pozdravio odlični govornik g. Stjepan Ivić- Ivanković oduljim govorom, u kojem je osobito isticao Nadbiskupovu seljačku poeziju. Govorili su još nadbiskup, a ispred Muslimana Hrvata g.Tahirbeg Daudbegović, koji je u ovećem patriotskom govoru odvratio na pozdrav nadbiskupov prisutnim muslimanima. Tahirbeg je jedan od najodličnijih Bosanskih begova, a Hrvat je oduvijek odlučan i čitav. Prava Hrvatska korenika. Ne boji se on svjetlosti i sunca.A bio je danas u Bugojnu lijep broj svećenika, koji su uvećali sjaj i svečanost sv. Krizme svojom prisutnošću i službom. Da ih zahvalno spomenem: Fojnički gvardijan fra Anzelmo Alaupović, Golobrdski župnik preč. Andrija Mlakić, Otinovački žunik preč. Dragutin Alaupović, Rastičevski župnik vlč. Andrija Kordić, Visočki profesori fra Bosiljke Gubić i fra Tomislav Ostojić. Kako je dobro i ugodno, kad se braća tako lijepo paze i slažu!
7.IX:- Osvanuo nam je danas kišan dan. Neka! Na putu nam tako neće biti ni sparine ni prašine. A seljaci govore da im je sv. Krizma donijela blagoslov i kišu, pa će kukuruz, trava i hajvan malo živnuti. Hvala Bogu!
Jutros je Nadbiskup u 08:00 rekao Misu u kapelici Srca Isusova kod Milosrdnih Sestara, koje su u Bugojnu odavna prave pionirke Isusove. Lijepo su nas dočekale. Bog ih blagoslovio svakim svojim blagoslovom!
Kad se Nadbiskup od časnih sestara vraćao u župski stan, pridružio mu se pravoslavni Bugojanski paroh Jovo Popović, koji je baš bio pošao da ga posjeti u župskom stanu. Iza toga posjeta zaredao je Nadbiskup, sa pratnjom, obilaziti kuće i obitelji po Bugojnu. Ovih posjeta je bilo preko 50, a potrajali su od 09:00 pa sve do 13:30 popodne, žele naši ljudi, da ima Nadpastir blagoslovi kuće, i, ako ćemo pravo, ti su posjeti sastavni dio apostolskog putovanja i kanonskog pohoda. Tu je u svojem najljepšem svijetlu Katolička Akcija. Tu Biskup rekne rijeć koju katolička obitelj ne zaboravlja. Tu se puno puta izgladi u župi mnoga nesuglasica i trzavica. Prije nego je nadbiskup ostavio Bugojno, posjetila su ga dva muslimana: Muharem efendija Karadža i Ahmed efendija Bosto. Došli su da mu zahvale na pažnji njegovoj prema muslimanima. Nadbiskup je ostao s njima dugo u iskrenom bratskom razgovoru. Čitavo je Bugojno bilo na nogama, kad je Nadbiskup zaputio dalje. Ganutljiv je bio rastanak s ponosnim Bugojanskim Hrvatima Katolicima. To se ne zaboravlja. To su srcu zlatne i slatke uspomene. I neka naše Bugojno ostane uvijek naše hrvatsko i katoličko žarište i ognjište!Naši Bugojani neka budu uvijek puni snage, puni nade, puni volje, puni žara!
Golo Brdo
Prijeđosmo na desnu obalu Vrbasa. Tu nas na poljani, a onda na putu dočekali Golobrđani i sa zelenim slavolucima i sa srdačnim pozdravima i s pucnjavom mužara. A na čelu im je njihov dobri preč. župnik Andrija Mlakić, koji je taj dočeku redio da nije mogao ljepše. Pred Golobrdskom osnovnom školom ispod slavoluka izrekao je upravitelj škole g. Mato Kukrić ovaj značajni pozdrav: >Preuzvišeni Gospodine Nadbiskupe! Na vijest,da će nam naš Nadpastir doći u našu sredinu, srca nam jače zakucaše, a duše razdragane jedva dočekaše čas, da Vas pozdrave u našoj sredini. I evo nas sakupljenih, da svojemu Nadpastiru zaželimo dobrodošlicu! Ja sam presretan, što me je zapala čast, da sin ubavoga Doca pozdravim i sina ponosnoga Travnika u ovoj pitomoj dolini Bugojanskoj. Siromašni smo zemaljskim blagom i sjajem, ali imamo blago i sjaj naše vjere, imamo otvoreno, iskreno srce, kojim dočekujemo svojega Velikog Svećenika, svojega vjerskog i hrvatskog prvaka, prvaka onoga naroda, kojemu povijest dade ime: >Bedem Kršćanstva<. Tako ovim srcem kličemo Vam, Preuzvišeni: Dobro nam došao i živio na ponos svetoj nam vjeri i hrvatskomu narodu!<
Iza toga pozdrava, izgovorenog sa velikim oduševljenjem, stupila je pre Nadbiskupa sa kitom poljskog cvijeća mala Anđelka Nusić i pozdravila ga ovako odano: >Preuzvišeni Natpastiru! Znamo, da su djeca miljenčad Vaša, pa nas evo pred Vama, da pročitate radost s očiju naših, da čujete vruće kucaje i klicaje srdaca naših! Mi u Vama pozdravljamo vjeru našu katoličku i narod naš hrvatski, jer je sav život i rad Vaš samo jedna žrtva za Krista i Narod. Vaša nas je apostolska riječ prenula iza sna, i Vaša nam pastirska desnica svejednako pokazuje put do vremenite i vječite sreće. Stoga nas evo Vaših malih biskupljana, koji vam iz dubine kličemo: Dobro nam došao uzvišeni naš Natpastiru! Blagoslovljen Ti, koji dolaziš u ime Gospodnje!<
I onda odgovara Nadbiskup i narodu i djeci. I onda se opetuju prizori prve Cvjetnice. Sipaju djeca granje i cvijeće pred kola Nadbiskupova i kliču mu iza sveg glasa. A ovu je priredbu uredila i vodila pobožna gospođa Jelkica Bekavac. Hvala joj!
Iza obavljenih obreda u crkvi uniđosmo u župski stan, koji je sav iz temelja obnovljen, pa sad izgleda kao kakav ladanjski dvorac. Zbilja, naši Vrhbosanski župnici tako su poletni i poduzetni! Sada, rade, grade na sve strane, a u današnje tako kritične dane. Oni su jedno s narodom, pa narod otkida od usta svojih, i pomaže svoje dobre pastire. Tako valja!
8.IX. -Slavimo danas u Golom Brdu Malu Gospojinu. Dan je vedar, topao i sunčan. I odmah je čovjeku nekud vedrije, toplije i svjetlije u duši. Dobro je ono rekao naš Prerad: >Priroda se uvijek prima ljudskog srca.< Naziba, što sam je uhvatio na onom oštrom i hladnom Kupreškom polju, pa mi izbila na usnice, pomalo prolazi. Nema druge, na apostolskom putovanju po Bosni treba okušati i nazimu, jer bosanske noći, osobito u planini, uvijek hladne, a dan nestalan i promjenljiv. Ujutro postudeno, da sve dršćeš, ako se ne krećeš; opodne toplo pa se dobro oznojiš, ako hodaš; podmrak opet hladno, pa lako nazebeš ako se dobro ne ogrneš. A ja to nisam učinio, makar su me prijatelji na to nagovarali. Mislio sam, da sam tvrd i na planinskom večernjem zraku, jer silno volim tu planinu i njezin zrak. Ali je planina tvrda kao i njezina hridina, a što je slabi čovjek prema gorskoj hridini? Kuprešak čovjek nazebe i još kako, makar da pjesnik pjeva o gorštakovim prsima: >Čelik prsi vazda gole kao kao iste gorske pole<. Ta pjesnikova na Kupresu nije baš posve istinita, jer se moj Kuprešak,kao i Koričanac, i ljeti dobro umota u svoj crni gunj čuvaju se ljudi od nahlade. I ja ču se čuvati i omotati, barem podvečer, kad drugi put dođem na Kupres. Jer Kupreška nazima baš izmuči čovjeka.
Danas je bila Misa u čast Maloj Gospi. I propovijed je nadbiskupova bila čestitka k Rođendanu Gospinu.I djevojačko pjevanje pod Misom bilo je lijepo kao ono cvijeće,što se pometalo na oltar u čast Gospi. A pjevanje je vodio Golobrdski učitelj, koji je i poslanicu ispjevao pod Misom.Iza podizanja savkolik je narod zapjevao u jedan glas >Zdravo Tijelo Isusovo<. Pjevali su i momci i djevojke,i staro i mlado,a skladno,da skladnije već ne može da bude.Uvjerio se Nadbiskup,da Skopljaci imaju dobar glas i sluh.U propovijedi javno je pohvalio Nadbiskup učitelja,što tako revno i požrtvovno pomaže svoga župnika.O,kad bi tako bilo po svim našim selima i gradovima!Ništa za narod bolje,nego kad se u župi lijepo paze i pomažu župnik i učitelj.U Golom je Brdu bilo krizmanika preko 250. Red,kao i u prijašnjim župama,upravo uzoran!
Iza svečanoga svećeničkog,seljačkog i građanskog u župskom stanu objeda razvila se veselica u bašči uglednog seljaka Zelića.Upriličili su tu veselicu Bugojanski pjevači, koji su nam objed začinili svojom miloglasnom narodnom pjesmom,koja je bila u svakom pogledu odlična.
I tako je sve proteklo u lijepome miru Božjem.Golobrđani su na glasu sa svoje miroljubivosti.U njih nema svađe ni kavge,i ako naroda bude na zabavi na hiljade.A sunce je sa čiste i mirne vedrine nebeske obasjavalo jednako tu divnu hrvatsku i katoličku slavu i zabavu.
9.IX. -Sinoć me je plaha Skopaljska bura iz sna probudila.Tako je bila žestoka i bijesna,da je sve drmala Skopaljskim kućama.Ali se je ispunila Pjesnikova: >Iza kiše vedrije je nebo<.
Ujutro sam ugledao nebo čisto kao riblje oko.Ali je zrak bio preoštar i hladan.zaoštrio ga onaj hudi vjetar s Kupreških Vrata. Iza Mise ,svoje pregledao je Nadbiskup,kao svagdje,sve u crkvi:i oltar i krstionicu,i ispovijedaonicu i sveta ulja,i sakristiju i crkveno ruho.Sve je našao uredni čisto.U to su svećenici,koji ga prate,krštavali,ispovijedali,pričešćivali.Vrhbosanska je Krizma puno nalik na Misije.
Kad smo sve posvršavali u crkvi,pošli smo da obiđemo neke kuće u selu.Stipan Mišura, Ivan Markić, Ivo i Frano Zelić, Stipan Miloš iščekuju nas raskriljenim rukama.Kuće su im okićene ćilimima i narodnim zastavama. Velika soba u kući u svečanom je ruhu. Sva je radosna kuća na nogama. Nadbiskup i s njim toliki misnik dolazi im danas u kuću! Sa Nadbiskupom dolazi i Skopaljski narodni zastupnik Anto Budimirović.
Prolazimo pokraj seoskih bašča i šljivika.Šljive su rodile.Mali brat Ivo zove malog brata Matu: <Hodi ,Mato,da beremo šljive!< Popostanemo i bacamo oko po dugačkom Skopaljskom polju što se proteže sve od Donjega do Gornjega Vakufa.Ima to polje u duljinu i do pet sati hoda.A nije ni po sata široko.Odatle ime Skoplje,to jest usko polje.
Obiđosmo spomenute seoske kuće i siđosmo napokon u školu,gdje nas sa školskom djecom dočeka školski uptavitelj g. Mato Kukrić.Kad Nadbiskup uđe u koju kuću,iznese mu domaćin u čaši blagoslovljenu vodu,i on poškropi kuću a pritom govori:>mir ovoj kući i svima koji u njoj prebivaju! >U kući svi pokleknu i pristupaju k Nabiskupu,i poljube mu prsten.A Nadbiskup pita: >Kako ste ,ljudi?< Odgovaraju mu svi ukućani : <Dobro smo,hvala Bogu! Kako tvoje zdravlje?< Nadbiskup im odgovara: >Dobro,hvala Bogu!< I onda svi posjedamo na stolice,i kuće domaćin iznese rakije šljivovice ili vina ili piva,što tko ima.Domaćin nazdravi Nadbiskupu.Nadbiskup nazdravi cijeloj kući.Onda razgovor o župi, o selu, o djeci u kući.I nadbiskup dijeli svete medaljice ukućanima.Kako je to sve lijepo vidjeti i čuti! I tako biva u svakoj župi Vrhbosanskoj.Taj je običaj uveo naš nezaboravljeni nadbiskup Štadler,i tako se sad nastavlja,a narod tih biskupskih posjeta ne zaboravlja. I kako rekosmo,puno dobra bude od tih apostolskih posjeta.
Skopaljska Gračanica
U 17:00 popodne iza ručka i malo slobodnog vremena ostavismo Golo Brdo.Kandija se zapravo zove selo,gdje je sada crkva i župski stan. Golo Brdo zove se selo,što je poviš sela Kandije. Golo Brdo,kad se osnivala župa,bilo je najveće selo,pa se po njem prozvala cijela župa. Dakle,u 17:00, popodne krenusmo prema župi Skopaljskoj Gračanici.Na šumnom Vrbasu, s desne i s lijeve strane,oproštajni i pozdravni govori. Preč.g.Ivan Ribičić,župnik Gračanice,na lijevoj strani pozdravlja Nadbiskupa prekrasnim govorom. I onda nebrojeni konjanici i cvijećem okićena kola i hiljade naroda krenuše prema Gračanici.Oko nas samo jedna bašča svih prirodnih milina. Dekan, kao stari Omir, veli nam u svom prirodnom govoru: >Ovdje u zoru razguliše se slavuji pjevajući.< Ja mislim, da ovu figuru o slavuju još nijedan naš pjesnik i književnik nije napisao. A tako je ta prirodna hiperbola i jaka i draga.Kad je bilo, iza jedno po sata, da se penjemo uz brdo, na kojem je i crkva i župski stan, dočeka nas ponosita četa od jedno 150 muške i ženske dječice. A svako to svečano obučeno dijete nosi u desnoj ruci hrvatsku i papinsku zastavicu.I ta draga djeca pred nama veselo stupaju,i oduševljeno pjevaju,i jesensko poljsko cvijeće pred nas posipaju. Sve to upravlja naš revni mladomisnik, vlč. g. Mato Livajušić. Ovakvi nam prizori i blaženi časovi prenose dušu u sveti Grad Jeruzalem,gdje su otprilike ovako srdačno i zanosno dočekali na Cvjetnicu Božanskoga Spasitelja.
Bilo je već 19:00, uvečer, kad smo ušli u župsku crkvu sv.Jeronima.To je u nadbiskupiji Vrhbosanskoj jedina crkva,koja je posvećena našemu sv.Jeronimu. Hrvatski Jeronim, odlični prevodilac Sv.Pisma, nadbiskup dr. Josip Stadler, htio je, da se nova njegova župa Gračanica posveti sv. Jeronimu,u kojega se nadbiskup Stadler tako vjerno ugledao.Iza obavljenih liturgijskih obreda u crkvi, gdje je Nadbiskup zahvalio i župniku i narodu i djeci na divnome dočeku,raziđe se narod,koji je bio sav sretan,što je mogao tako svečano i časno dočekati svojega Natpastira.
10.IX: -I u Skopaljskoj je Gračanici dan svete Krizme osvanuo vedar i sunčan. Sa sedlastih i bijelim kućama posutih brežuljaka silazi svijet u skupinama.U 10 satisav je brijeg,gdje se diže župska crkva,pun bijeloga svijeta. Nadbiskup, praćen svećenstvom,prolazi uz brdo kroz dugi niz krizmanika. >Hvaljen Isus!< naziva Nadbiskup narodu. >U vijeke,amen!< odaziva mu malo i veliko. Iza sv.Mise Krizma na suncu izvan crkve,a bilo je krizmanika preko 250. Upadala je ovdje u crkvi velika čistoća i na oltaru i u svakom kutiću. Kao da je sestarska crkva.Takav je naš prečasni župnik u Skopaljskoj Gračanici.Na red i čistoću u crkvi i župskom stanu pazi on strogo. I ništa ljepše od čistoće, čistoća je Bogu mila.
Na objedu bilo nas je svećenika 8, seljaka do 20. nazdravljalo se Katoličkoj Akciji i Križarstvu. Pjevalo se Vjeri i Domovini. Nadbiskupu se puno svidjela narodna pjesma: >Oj Vrbasu,vodo hladna, -odnesi mi jadove!< Lijepa bila i zdravica seljaka Joze Stojića,koji je i ovo rekao: >Mi se seljaci najviše obradujemo rodnoj godini i pohodu Nadbiskupovu<. A starac, osamdesetogodišnjak, seljak Ivan Glavaš, jasnim grlom zapjevao nam jednu starinsku planinsku pjesmu,punu junačkoga srca. Bog ga poživio u snazi i u jasnom grlu još koju godinicu dana!
Iza ručka, kao svagdje, mi svećenici brevijar u ruke i nakon molitve uz brijeg na šetnju.Sa mnom je naš mladomisnik Mato Livajušić.Pokraj nas prolaze goveda s paše, a Mato zna svakom govečetu ime po njegovoj dlaci ili po njegovoj ćudi.Ona mu je krava biserka ili crvenka ili milava,onaj mu je vol smota ili maconja ili dragonja. Mato pametna glava,pa zna i puno pripovijedati o Skopaljskoj krajini,jer on ovdje obično provodi svoje školske praznike.Vidim,da će on biti pravi narodni svećenik i oduševljen križarski duhovnik,jer želi križare po svim našim župama.U njega nema tu izuzetaka.Ima Mato pravo.
11.IX. -Danas iza Mise pregledao je Nadbiskup crkvu u Skopaljskoj Gračanici.Svidjele mu se u crkvi slike Križnoga puta.Pod svakom slikom stoji napisano ime onog seljaka,koji je darovao sliku.To je dobro,jer primjeri nas povuku za sobom.
U 10:00 zaputili smo pješke u sela,da obiđemo nekoje seljačke domove.Kad smo bili poviš sela Gračanice,puklo pred nama dugačko Skopaljsko polje.Sve tamo do Gologa Brda i Bugojna.Tamo livade urešene bijelim cvijetom i crvenim.Tamo muslimansko selo Odžak sa viskom kulom bega Sulejmanpašića.Eno tamo na njivi trganje kukuruza.Djevojke trgačice zapjevale,kad su nas ugledale navrh brda.Tamo,po sredinu žitnoga polja,vijuga se Vrbas kao zmija,a na suncu zablistao kao čista srma.Onamo opet niču bijele staze,što vode u planinu. A mjesto,gdje mi stojimo,pravi je kutić neba.A gore na nebu nemiran,crn oblak,što putuje ususret skoroj oluji,koja će tu nagomilanu na cesti prašinu pomesti i taj sparni zrak pročistiti.Tako je katkada i oluja dobra. U selu Gračanici posjetismo kojih pet šest kuća. Kod seljaka Nikole Brnade razgovaramo o novoj župskoj crkvi,koju misle graditi ako Bog da do godine. Govori mu Nadbiskup: >Ali treba,brate,žrtvovati i od usta otkinuti,da se u ovoj teškoj današnjici sagradi crkva<. Seljak Nikola Brnada potvrđuje ovako plastično i slikovito: >Ne budavši pustiti milonju,ne može se nabaviti dragonju<. Milonja je dobar vol,a dragonja je još bolji.U našem razgovoru dragonja je nova crkva,za koju treba i vola milonju žrtvovati. Kako je uvijek duhovit i slikovit naš bosanski seljak!
Bistrica
Iza podne vratismo se u župski stan.Ručasmo i u 17:00, krećemo u novu župu Bistricu, koju mi nije mogao dosta nahvaliti naš narodni zastupnik Anto Budimirović.I doista,seljaci u Bistrici revni su i požrtvovni,pa su sagradili lijep župski stan,a brzo će graditi i novu župsku crkvu u čast sv.Terezije od Djeteta Isusa, kojoj je župa posvećena. Bog neka blagoslovi revnost i katolički rad naših ponosnih Bistričana! Stigosmo u Bistricu u sumrak, oko 19:00. Dopratilo nas je preko 200 konjanika,koji su pjevali svete i planinske pjesme.Zapamtio sam ova dva stiha: >Najslavnije Ime Isusovo, -a za Njime Ime Marijino<. Sve to zanima i dira srce katoličko. Sve je to izviralo iz lijepe seljačke duše.U Bistrici je sad crkva od drveta.Odmah sam potaknuo drage Bistričane,da što prije sagrade bijelu,kamenitu crkvu u čast svojoj nebeskoj zaštitnici,sv.Tereziji od Djeteta Isusa. Kako su poletni i pobožni Bističani,oni će sigurno Božjom pomoću,poslušati svojega Nadbiskupa,koji se tako ugodno osjećao među njima.Vidio ih,i zavolio ih.Vidio je svjetlo na njihovu seljačkom licu.
12.IX: -Zbilja,Bog nas svejednako prati lijepim vremenom na ovogodišnjoj Krizmi.I tako će biti prva Krizma u novoj župi Bistrici.Sunčana i puna ljepote.Sve je u Bistrici obavljeno kao i u drugim župama.I sve je Nadbiskup u Bistrici našao u najboljem redu.U svom govoru za svečanim objedom Nadbiskup je pohvalio mladoga župnika vlč. Mirka Perčinlića,osobito poradi njegove dušobrižničke jakosti i blagosti.Uvijek je on,do samopožrtvovanja,odan i predan svetoj Crkvi i svojemu Narodu. Blag i jak značaj!Takova dušobrižnika zavole vjernici. Takav svećenik učini čudesa u radu za svoj mukotrpni Narod.Bože nam takovih dušebrižnika! Dušebrižnika milih Bogu i narodu svome!
Kako je mladi Bistrički župnik obljubljen i štovan i od braće svećenika,pokazao je tolik broj svećenika,koji su pohitjeli izdaleka,na Krizmu u Bistricu.Iz Uzdola poviš Prozora došao je vlč. Draguti Jurić; iz Rostova poviš Travnika vlč. Viktor Baier; iz Skopaljske Gračanice preč. Ivan.Ev. Ribičić i mladomisnik vlč. Mato Livajušić,pa dekan preč. fra. Emilijan Miličević iz ravnoga Bugojna. Nas 8 svećenika u tako maloj župi od 800 duša!Ali je sv.Terezija od Djeteta Isusa izabrala Bistricu za svoje proštenište.I već danas vole ljudi hodočastiti u Bistricu.Krizmanika je bilo u Bistrici preko 140.Misa je bila na livadi uz župski stan.Na toj će se ravnoj i prostranoj livadi graditi doskoro nova crkva od kamena,jer je sadašnja crkvica privremena i premalena za hiljade hodočasnika,što će hrliti ovamo k svetoj čudotvorki Tereziji.Bistrica je kao stvorena za proštenište.Eto,sjetila me je na Gospin Lurd.
Prolazimo kroz pobožni narod k oltaru pod zelenom sjenicom na livadi.Sav narod kleči. A s narodom kleči njegov zastupnik Anto Budimirović,koji Nadbiskupa jednako vjerno prati na njegovu apostolskom putovanju.Takovih nam narodnih zastupnika treba!Zastupnika,koji se s Narodom svojim moli Bogu Svemogućemu!
Za svečanim ručkom bilo je s Nadbiskupom do 20 seljaka.To je po Katoličkoj Akciji,kad se ima pred sobom vjernike i svećenike.Na govor Nadbiskupov odgovorio je mladi Križar seljak Blaž Barnjak.On je i to rekao,da čovjek seljak najvoli znak Križa,u kojemu je spasenje,a po kojem su se prozivali naši Križari.To je odgovor na pitanje:zašto se Hrvatsko selo odmah oduševi za Križarstvo?Pa se zapjevalo do neba,kad smo u 17:00 popodne krenuli u Gornji Vakuf,gdje će sutra biti sv.Krizma.
Gornji Vakuf
Naginjalo se sunce k Nišan-gori,obronku Radovan-planine,kad smo se približavali granici susjedne stare župe Gornji Vakuf.Katolici vole reći Gornje Skoplje i Donje Skoplje,mjesto Gornji i Donji Vakuf.A i glasoviti turski putopisac Evlija Čelebija u 17.vijeku zove ta dva mjesta Gornjim i Donjim Skopljem.Putem prošli smo uz devet vrela,kojima Deveć.Taj Deveć jedva provrio iz kamena,i već tjera mlin,ali odmah utječe u bistru Bisricu,koja sele kroz selo Bistrica.Na desnoj nam strani ostade milovidno selo Krupa,koja spada na župu Bistricu.Eto nas preko potoka Krupe na granici Bistričke i Gornjoskopaljske župe! Gornjoskopaljska je župa matica svim Gornjoskopaljskim župama.Posvećena je Velikoj Gospi,koju će,sigurno,Nadbiskup spominjati sada u svojim govorima.I,pozdravlja Nadbiskupa župnik Gornjega Skoplja fra.Vijeko Kulier dobrodošlicom,punom zanosa hrvatskoga i katoličkoga.Oprašta se milom riječi sa Nadbiskupom župnik Bistrički.Nadbiskup odgovara i jednomu i drugomu župniku i hiljada naroda,kojega gusto opkolio.Narod u sav glas kliče.Onda naprijed dalje.U povorci ima preko 300 konjanika.Pjevaju i konjanici i pješaci,i djevojke i momci.Pjeva se pjesma pobjednomu danu.Ta se divota i milota neda iskazati.To je jedan veliki zagrljaj bijele ljubavi,bratske,katoličke,hrvatske ljubavi.To je jedno more sreće i radosti.
Na ulazu u grad ogroman slavoluk.Tu pozdravlja Nadbiskupa Jure Mikulić baš divnim govorom.Nadbiskup mu odgovara.Klicanje ne prestaje.Dolazimo pred novu župsku crkvu,koja je jedna od najljepših u Bosni.Tu pred crkvom,urešenom cvijećem i zelenim vijencima,pozdravlja Nadbiskupa mala Tonka Ladekušić zanosnom seljačkom pjesmom,iz koje vidimo ove stihove: >Moli Svetog Duha,Božji Poslaniče, da u duši cvijeće kreposti nam niče! Vjerujemo tvrdo što nas vjera uči, Da po svetoj Krizmi Bog će u nas ući. Dragi Nadbiskupe,Bog te poživio i sretan nam bio kudagod hodio! Župljani Te naši svi iskreno vole, Za Tobom će svuda,svi se za Te mole<!
13.IX. -Jedva je ikada koja Vrbosanska Krizma bila vedrija i sunčanija od ovogodišnje u Bugojanskoj dekaniji.I danas sunce sja i obasjava brda i doline Skopaljskoga polja ,kakva nema u svoj Bosni ponosnoj,a o kojoj pjeva stari Bosanski pjesnik: >Bosna bašča svih milina<. Sutra ćemo ostaviti taj divni naš kraj,i bit će nam žao,što ga ostavljamo.Pjevat će nam ponositi Skopljaci: >jel' ti žao,da se rastajemo<? Mi ćemo im otpjevati: >Jest nam žao,i srce nam znade<.
Danas u 10.s.biskupska Misa,propovijed i Krizma obavila se kao i u drugim župama.Ovdje je djevojački zbor uz harmonij na koru pjevao koralnu Misu,i to izvrsno.Iza podizanja, sav narod,muško i žensko,veliko i malo,tako skladno i pobožno zapjevalo >Zdravo Tijelo Isusovo<! Opetujem: O kako je srdačna i zanosna ta naša divna svetotajstvena pjesma! Krizmanika je bilo do 750.Iza Krizme,kao u svakoj župi,ispituju svećenici kršćanski nauk, a Nadbiskup dijeli djeci svete medaljice. Narod je iza toga ispratio Nadbiskupa iz crkve oduševljenim poklicima.A sunce je sa nebeske mirne vedrine sve to gledalo i tomu se radovalo svojom blagom toplinom.Svečanost je ova potrajala puna tri i pol sata ,a nadbiskupi drugi oko njega svećenici nisu se ,kažu,umorili.Tu sigurno pomaže milost svetog zvanja.
Pod vedrim nebom u bašči bio nam je zajednički objed.Nazdravljalo se ,pjevalo,veselilo se. A sve u Gospodinu.Ponajljepša je zdravica bila seljaka Bartola Škore,koji je nazdravio svoga Nadbiskupa kao koreniku hrvatsku i katoličku.Bilo je već 18:00 uvečer,kad smo se rastajali od tih dragih seljaka i skopljaka.
Donji Vakuf
14.IX. -Krenusmo danas odmah iza ručka autom u Donji Vakuf ili,bolje u Donje Skoplje.Jedan sat vožnje do u Donje Skoplje.Na putu se uvratismo Juri Mikuliću,koji nas je željno iščekivao. Na putu nas dalje cvijećem obasula dugačka četa djece iz župe Bistrice.A onda ravno u Donje Skoplje,gdje nas je srdačno dočekala mala,ali junačka općina katolička.Pred novom crkvicom svete Terezije od Djeteta Isusa ugledasmo i neke prijatelje iz Bugojna,koji su pohitjeli u Donje Skoplje na ispraćaj Nadbiskupa.Pred crkvicom je sve prostrto ćilimima i uređeno za malu akademiju u čast Nadbiskupu.Sve je to vodila plemenita učiteljica Marija Lončarić.Zlatna dječica ispjevala su skladno Himnu Papinu,a onda slijedile pjesme i deklamacije u čast Nadbiskupu.Ispred Katolika Hrvata u Donjem Skoplju pozdravio je Nadbiskupa g.Augustin Mursalo zanosnim govorom.A onda je bila večernjica i propovijed nadbiskupova o crkvici,o Maloj svetoj Tereziji i njezinim tolikim krepostima. Sve je bilo tako srdačno,tako pobožno,tako ganutljivo,da smo se zanosili mišlju u apostolska vremena,kad su onako do suza ganutljivo dočekivali,i primali prvi kršćani svoje drage Apostole.
I, napokon u 16:00 popodne posljednji zbogom i blagoslov Nadbiskupov čitavoj Bugojanskoj dekaniji,kojom tako revno i savremeno upravlja preč.dekan fra.Emilijan Miličević.Sa svojim vjernim pratiocima kancelarom Dr.Ivanom Pavlincem u i narodnim zastupnikom Antom Budimirovićem krenu Nadbiskup željeznicom preko Travnika u Šeher Sarajevo,kamo će stignuti u po noći.
U vezirskom gradu Travniku ispraćajne ovacije. Tu su sve katoličke škole sa svojim dekanom i sa profesorima Isusovcima i sa sestrama Milosrdnicama. Svi ispjevasmo jednim glasom >Lijepu našu<. I nda-s Bogom ostaj dragi naš Travniče! -Tvoja škola naprijed nas pomiče. -U tvom vrtu cvijetak ljiljan niče. -Pa ti Vila od Vrhbosne kliče: -Oj Travniče, o naš Miljeniče!
Tako nam je prošla ovogodišnja Vrhbosanska Krizma u Bugojanskoj dekaniji. Ona je doista bila jedna velika manifestacija katolička i hrvatska. Manifestacija kršćanskih i svećeničkih kreposti. Narod je naš pokazao, da je tvrd kao stanac kamen u svojoj dubokoj svijesti hrvatskoj. Možda još nikada tako zanosno i ponosno.I svijet drugih vjera iskazivao je Nadbiskupu svoje poštovanje i povlađivao njegovoj iskrenoj besjedi,koja -reče jedan musliman -svakomu čast daje, a svoje ne izdaje.
Tebe Boga hvalimo. U sve dane hvalit ćemo Tebe,
I blagosivat ćemo Ime Tvoje u vijeke vjekova.