Župa Srca Marijina u Skopljskoj Gračanici proslavila je u nedjelju 11.kolovoza 2013 godine mladu misu braće mladomisnika vlč.Damjana i Ivana Soldo koji su rođeni u Donjoj Ričici. Na mladoj misi sudjelovalo je više od 2.000 tisuće vjernika i 33 svećenika. Nakon što je procesija uz pratnju zvona krenula iz Crkve prema oltaru na otvorenome, mladomisnici su pristupili ocu Josipu i majci Željki da prime roditeljski blagoslov.
Nakon što su mladomisnici pristupili oltaru, riječ dobrodošlice i pozdrava izrekao je župnik vlč.Tadija Ivoš, koji je naglasio: "Hvalite Boga našega sve sluge njegove. Svi koji se njega bojite, mali i veliki. Njih uzimam kao radosni početak ovoga obraćanja Vama sudionicima ovoga svečanoga mladomisničkoga slavlja u ovoj našoj Bazilici pod otvorenim nebom koja danas radosno slavi mladomisničko slavlje naših mladomisnika svećenika vlč.Damjana i Ivana Soldo."
Zatim je pozdravio ovogodišnje mladomisnike, braću svećenike koji su došli da budu podrška na putu početnoga svećeničkoga hoda za Kristom i njegovom Crkvom i vjernim narodom Božjim. Uputio je pozdrav i zahvalu roditeljima, bratu Davidu, sedmorici stričeva, trima tetkama i njihovim obiteljima. Zatim je uputio poseban pozdrav tetki redovnici, s.Anici- Slavki Soldo koja je uz roditelje danas najsretnija, koja ih je pratila molitvama i žrtvom. Pozdravi je rodbinu, prijatelje od obitelji mladomisnika, župnu zajednicu i sve prisutne vjernike Skopaljske doline. Zatim je uputio pozdrav Crkvenim i civilnim kumovima. preč.Marijanu Pejiću kumu od vlč.Damjana i vlč.Hrvoji Klemu kumu od vlč.Ivana.
Župnik je naglasio mladomisnicima kako bi trebali biti dostojni svojih predaka, dostojni onih koji su izgrađivali i oplemenili ovu župnu zajednicu i našu Skopaljsku dolinu. Časna povijest ove župne zajednice i naše Skopaljske doline poziva nas na molitvu, izražavanje priznanja svima onima koji su s ljubavlju doprinijeli današnjem danu i mladomisnicima za ovo mladomisničko slavlje. Zahvalio je svima prisutnima, osobito onim koji su došli iz dalekih krajeva da počaste naše mladomisnike. Na koncu pozdrava župnik je naglasio: "Dragi mladomisnici, Vi idete na svoje svećeničke službe, Damjane služit ćeš Crkvi Vrhbosanskoj, Ivane služit ćeš Crkvi u Šibenskoj biskupiji. Ne zaboravite kamo ste krenuli, odakle ste krenuli, kamo Vam je cilj. Ostavite dobre tragove i budite ponos svoje župe, svoga kraja i mjesta kojemu ćete služiti."
Zatim je mladomisnik vlč. Damjan započeo sv.misu pozdravio vjerni narod Božji. Prigodnu i nadahnutu propovijed izrekao je svećenik kotorske biskupije vlč. Siniša Jozić, koji je naglasio da mladomisnici trebaju dostojno izvršiti tri velike zadaće prema narodu: Učiteljsku, Posvetnu i pastirsku, te kako ih ovo slavlje na to obvezuje. Na završetku misnog slavlje mladomisnik vlč.Ivan zahvalio je svim koji su pomogli da dođu do oltara. Mladomisničko slavlja nastavljeno je za obiteljskim stolom uz zdravicu i okrepu, koju su pripremile vrijedne domaćice kako iz župe tako iz susjednih župa Skopaljskoga kraja, sve je proteklo uz pjesmu, govore i šale koje je vješto i na svoj način vodio i ravnao stolom vlč.Marko Majstorović, kojemu nije nedostajalo šaljivih riječi.
Mladomisnička propovijed
Sestre i braćo u Kristu!
Dragi Mladomisnici!
Damjane i Ivane odabrali ste dobar poziv! Odabrali ste zgodan datum i lijepo vrijeme svoje mlade mise, samo jedno niste dobro odabrali: trebali ste uzeti starijega propovjednika. Ovako ste mene stavili na kušnju, a slušatelje u nevolju. Jedna mudra misao kaže: ako želiš da te ljudi vide, popni se na postolje. Ako želiš da te ljudi čuju, podigni glas. Ako želiš da te ljudi vole, budi kratak. Ja se ne trebam penjati, jer me vidite; ne trebam dizati glas, jer me čujete. Ja bih volio da me i volite zbog kratkoće, ali danas ipak ne mogu biti previše kratak, jer je ovo mladomisnička propovijed, koju sam zamislio u dva dijela: u prvom želim dati kratki osvrt na misna čitanja, a u drugom dijelu progovoriti nešto o svećeniku i svećeništvu.
Za prvo misno čitanje imali smo odlomak iz Knjige mudrosti o noći oslobođenja iz egipatskog ropstva. Isti događaj pomor egipatskih prvorođenaca - bio je jednima uvod u noć tuge, a drugima navještaj noći oslobođenja. Bila je to noć kad je narod Božji »očekivao spas pravednika«.
Za drugo čitanje imamo hvalospjev poslanice Hebrejima vjeri kao osobnom oslonu na Boga. U današnjem odlomku prikazani su Abraham i Sara kao migranti koji svoju sigurnost nisu vezali niti uz staru, niti uz novu domovinu, nego uz Boga. Tako nas sva tri današnja svetopisamska odlomka podsjećaju na Božje povjerenje u ljude i potiču na odanu vjernost Bogu u različitim prilikama osobnog, obiteljskog i nacionalnog života. Prvo značenje hebrejskog izraza za vjeru je oslon na nešto čvrsto, na Boga koji je naša životna stijena.
Za evanđelje imamo nastavak pouke o ispravnom stavu prema materijalnim dobrima i poziv na vjerničku budnost u svijetu, sa sviješću da ćemo polagati račun Gospodaru. Ključna je rečenica: »Kome je mnogo povjereno, više će se od njega iskati «
Jedno takvo Božje povjerenje duhovnog zvanja posijano je u duši današnjih mladomisnika, a oni vjerojatno ne znaju ni kada, ni kako. Sjeme povjerenja je bilo izloženo olujama i vjetrovima mladosti, ali također zalijevano je molitvama i žrtvama roditelja, pa se održalo i evo donijelo svoj željeni plod. Danas Vrhbosanska nadbiskupija i Šibenska biskupija imaju još po jednog mladog i perspektivnog svećenika, a mi imamo pred sobom današnje lijepe mladomisnike.
Dragi Mladomisnici!
Recite otkuda i zašto ovo oduševljenje i poštovanje koje vam danas narod iskazuje? Danas vas u ovoj župi svi u mislima nose, svi se vama ponose, sve su oči u vas uprte, vama recitiraju i pjesme vam pjevaju. Da ste diplomirali bilo koji drugi fakultet, da ste postali ne znam što drugo, ne biste doživjeli ovakvo slavlje i ove ushićene momente.
Damjane i Ivane, otkuda to? Svjesni ste da narod poštujući vas u vama poštuje oca Josipa i majku Željku i vašu obitelj, ali danas prvenstveno u vama štuje Božjeg svećenika. Zato je ovo dvostruko slavlje trijumf svećeništva, duhovnog poziva i poslanja. Narod još uvijek poštuje i cijeni svećenika, ali od njega i puno očekuje. Narod s pravom očekuje da dostojno ispunite svoje poslanje u Crkvi i prema narodu. Sa svetim redom i poslanjem Crkve trebate osobno ići po čovjeku k Bogu i tako druge voditi. Trebate dostojno izvršiti tri velike zadaće prema narodu: Učiteljsku (Munus docendi) da propovijedanjem evanđelja u život vjernika utkivate otajstvo Isusa Krista; posvetnu (Munus sanctificandi) da na oltarima Crkve slavite euharistijsku gozbu, tj. onu krvnu Kristovu žrtvu na nekrvni način, te pastirsku (Munus regenti) da vodite povjereni vam Božji narod putem vječnog spasenja. Zapamtite zato da vas ovo slavlje na to obvezuje.
Mladomisnici, dobro znate da ove zadaće nisu ni malo lagane. S druge strane dobro znate da ste sazdani od krvi i mesa, da ste ograničeni i grešni. Ali ipak ne zdvajajte i ne brinite, nego puni pouzdanja dignite glavu i krenite naprijed. Isti Bog koji je između toliko drugih učenika izabrao priproste ribare kao svoje apostole, taj isti Bog je između toliko drugih sposobnih mladića izabrao vas. Iako ste zgodni i pametni, ipak niste ni najzgodniji, ni najpametniji, ni najsposobniji u ovoj župi. Izabrani ste zato, jer vas je Isus više puta, kao i Petra, pitao, ljubiš li ga, a onda jesi li spreman? I za tebe Damjane i tebe Ivane kao i za sve ostale pozvane vrijedi ona Kristova riječ upućena apostolima: niste vi mene izabrali, nego sam ja vas izabrao. Niste uvijek bili sigurni da ispravno razumijete Njegov poziv, ali ste stalno odgovarali zajedno s starozavjetnim Samuelom: govori Gospodine, sluga tvoj sluša! Prepoznati Njegov poziv nije lako, a odazvati se je još teže. U sazrijevanju zvanja potrebno je usuglasiti tri glasa: unutarnji (Božji), osobni i crkveni. Ako ste ih usuglasili onda se ne bojte i ne brinite s obzirom na teške zadaće. Imajte pouzdanja. Isti Bog koji vas je izabrao, koji vas je vodio do svećeništva, taj isti Bog će vam davati snagu Duha da vraćate zalutale, da tješite žalosne, da štitite slabe, da pridižite klonule, da mirite posvađane, da sjedinjujete razdijeljene, da duhovno hranite gladne, da duhovno ozdravljate bolesne, da dijelite sakramente Crkve i sl. Svjesni ste da sve to ne činite svojom vlastitom snagom. Sve to čini preko vas Gospod Bog. A vi ćete sve to kao oruđe u njegovim rukama činiti in persona Christi i in persona Ecclesiae, u ime Krista i Crkve snagom božanskog Duha koji posveti vaše ruke, da vi druge možete posvećivati, koji posveti vaše noge da drugima možete nositi Krista, koji posveti vaša usta da drugima možete naviještati Radosnu vijest spasenja. Sa Sv. Augustinom ističem, da svećenici ne evangeliziraju da bi jeli, nego jedu da bi evangelizirali i uvijek naviještali, jer je to jedna od njihovih primarnih zadaća.
Dragi mladomisnici!
Budite uvijek svjesni da je lik svećenika velik u očima naroda. To pokazuje i dokazuje i ovo današnje slavlje. No, lik svećenika je također velik i u očima svetaca. Sv. Anto, bi pao na koljena i ljubio ruku svećenika; Sv. Katarina Sijenska bi ljubila zemlju kuda bi prolazio svećenik; Sv. Franjo kaže da bi se prvo poklonio svećeniku kad bi ga susreo zajedno s anđelima. François Mauriac, francuski kršćanski filozof, ističe da je svećenik spoj Stvoriteljeve moći i stvorove nemoći. Zapamtite također da je lik svećenika velik u Božjim očima. Podsjećam da je sam Krist prao noge svojim apostolima, tj. prvim svećenicima. Tako je to bilo nekada!
Danas pak još uvijek ima dosta onih koji osporavaju lik i ulogu svećenika. Za neke je on fanatik i manijak, mračnjak i natražnjak. Za druge je kočničar koji koči napredak čovječanstva. Za neke je varalica i izrabljivač naroda koji uživa zbog zaostalosti naroda, za druge je parazit koji uživa zbog praznovjerja naroda i siše krv narodu, za treće je opium naroda a za nas je proprium (vlastitost) naroda. Nećemo se srditi na one koji nas tako crno gledaju, čak crnje od naše crne mantije, nego ćemo se sjetiti Kristovih riječi: Ako su mene progonili i vas će. Ako su Krista nazivali bogohulnikom, lažnim prorokom, suradnikom Beelzebula ne smijete ni vi biti iznenađeni takvim crnim pogledima jednog dijela današnjeg svijeta. Ako su Krista napadali onda će napadati i one koji su se Kristu posvetili. Ako na to niste spremni, niste dorasli svećeništvu. Tko ne prihvaća Kristov križ, ne prihvaća Krista na križu. Krist na križu je u središtu kalvarijske slike. Okolo su suci i vojnici, razbojnici i izdajnici, a ispod križa je Ivan i Majka, a Krist je uzvišen na križu u sredini. Za nas je Kristov križ izvor svih blagoslova i uzrok svih milosti. Na drvetu je čovjek zgriješio, na drvu križa je otkupljen. Bog ne spašava nikoga od križa, nego svakoga po križu. Križ govori i bez riječi. Križ i šutnja su povezani. To nam svjedoči Kristov primjer na križu.
• Ako si Bog siđi s križa, viče svjetina – on šuti.
• Ako si čudotvorac učini čudo, dobacuju vojnici – on šuti.
• Da nije kriv ne bi visio na križu, komentiraju Jeruzalemci – on šuti.
• Vojnici ga pljuju – on šuti.
• Jedan razbojnik ga optužuje – on šuti.
• Tek kad ga drugi razbojnik moli za oproštenje – on progovara.
Ovo ne znači da trebamo na sve šutjeti, dok nas danas nemilosrdno napadaju. Istina je da nas nekad s pravom napadaju npr. zbog pedofilije, budući da je bilo ili ima svećenika pedofila, ali nisu svi takvi, a oni sve optužuju. Na takvo što ne možemo i ne trebamo šutjeti, ali ipak prvenstveno trebamo progovarati kad je riječ o praštanju, jer samo je Bog koji prašta, a samo je svećenik preko kojega prašta.
Mladomisnici, ohrabreni tolikim povjerenjem uziđite na oltar da tamo budete svima na vidiku kao što je Krist na križu.
• Uzmite patenu i na njoj prikažite u prvom redu svoje srce svome Bogu. To srce moglo je pripasti nekom drugom, ali ga je Bog zadržao za sebe. Darujte svoje srce božanskom srcu i budite svećenici po njegovom srcu.
• Zatim mladomisnici, stavite na patenu suze, brige i neprospavane noći svoje majke Željke i oca Josipa, brata Davida, i svih koji su vas pratili do oltara svojim molitvama, poput nebeske Majke koja je pratila svoga sina na križnom putu. Put do svećeništva je doista križni put odlučivanja i sazrijevanja. Do sada ste iskusili da postati svećenik nije lako, ali zapamtite da je ostati svećenik još teže. Poslije jednoga križa čeka vas drugi križ.
• Nadalje mladomisnici, stavite na patenu žrtve svih svojih prijatelja, sve molitve svih svojih župljana i župnika, sjemenišnih i bogoslovskih poglavara i profesora koji su vas odgajali, usmjeravali i osposobljavali za svetu službu.
• Na zaboravite staviti na patenu i one koji su vas nečim uvrijedili.
• Uziđite k oltaru i prikažite svoju Mladu misu kao posebnu zahvalu Bogu što vas je izabrao i učinio dostojnim njegova oltara.
A zatim pođite s oltara s apostolskim zanosom na put svoga svećeničkog poslanja. Poslanje svećenika može se jedino ispravno razumjeti kroz poslanje Crkve, a poslanje Crkve opet samo kroz poslanje Krista.
• Vi dragi mladomisnici, utiskujte u svoja djela pečat Kristova svećeništva, pišite pismo njegove ljubavi, pišite ga ne na vodi, niti u vjetru, niti na pijesku, nego u kamenu i bakru, u djelima i životu, pišite ga tako da trag vašega pisanja ostane neizbrisivo svjedočanstvo Kristove milosti. U pisanju budite mudri kao zmija a bezazleni kao golub.
• U životu imajte hrabrosti za odlučnost i dužnost, za odgovornost i duhovnost, za ideal i moral, za poziv u nepoznato i odziv u nesigurnom, poput Marije.
• Neka u vašem životu bude sklada, a ne skandala.
• Vjera neka vam bude životno zvanje, svećeništvo životni put, molitva životno sredstvo, a ljubav životni kriterij, jer onaj koji ljubi, taj nikada ne gubi.
• Budite uvijek vox populi i vox Dei, Božji glas i glas naroda. Neka vaša riječ uvijek bude živa i neka bude potvrđena životom. Zapamtite da kod svećenika nije najvažnija efikasnost, nego vjerodostojnost i ukazivanje na transcendentalnost. Svećenikova riječ će biti vjerodostojna ako dolazi iz punog, sretnog, zadovoljnog i radosnog srca. Svećenikove riječi bi morale odavati njegov identitet. Po riječi bi ga ljudi uvijek trebali prepoznavati, kao sluškinja Petra, kako na ulici i gostionici, tako i u družbi i na službi.
• Vjerodostojni pastir uvijek ide ispred stada, a nikada iza stada, jer pozna cilj i put do cilja. On ne brine samo za trbuh, nego i za duh. On je čovjek koljena, a ne lakata.
• Tri slova E + E + E su mu od egzistencijalne važnosti: prvo E znači ecclesia, drugo E znači euharistija, a treće E znači episcopus. Crkva je oltarska zajednica povezana s biskupom, a euharistija je srce i motor Crkve koja tjera krv milosti u život Crkve. Križ je znak da nas je Isus ljubio, a euharistija je znak da nas još uvijek ljubi.
Možda će danas biti upaljena nova vatra duhovnoga zvanja u vašoj župi, možda će nečije mlado srce po prvi puta zaigrati od želje za Kristom kojemu sve živi. Papa Franjo poručuje: »Dečki i djevojke, molim vas: Nemojte stajati u 'redu' povijesti. Budite protagonisti! Igrajte napadački! Pucajte naprijed, gradite bolji svijet, svijet braće, svijet pravednosti, ljubavi, mira, bratstva, solidarnosti. (...) Molim vas, ne dopustite da drugi budu protagonisti promjena! Vi ste ti pred kojima je budućnost! Vi... Po vama budućnost ulazi u svijet.«
Na kraju zahvaljujući Bogu da vas je doveo do svoga oltara, zahvaljujući svojim roditeljima i župljanima koji su vas na tom putu pomagali pođite radosno na svoj svećenički put djelovanja. Uskliknite zajedno s hrvatskim pjesnikom vlč. Izidorom Poljakom: kuda koracam, hoću da bacam, snopove zlatne svjetlosti. Tako neka bude. Amen.
Fotografije možete pogledati klikom na OVAJ LINK