TKO ZNA PISMA, POZNA KRISTA, BOŽJU SNAGU I BOŽJU MUDROST
Blagdan sv. Jeronima Dalmatinca; Skopaljska Gračanica, 30. rujna 2020.
Na današnji dan prije 1600 godina, 30. rujna 420. godine, umro je u Betlehemu Jeronim Dalmatinac, svećenik, autor prijevoda Svetoga Pisma na latinski jezik, teolog, filozof, jezikoslovac i, što je još važnije, crkveni otac, crkveni naučitelj i kršćanski svetac. U općoj Crkvi zaštitnik je teologa, prevoditelja, učitelja, studenata, knjižničara, visokoškolskih ustanova i svetački uzor njima i svim kršćanskim vjernicima.
I.
U vrijeme doseljenja u ove krajeve hrvatski narod je zatekao vrlo dobro organiziranu Crkvu i brojna važna crkvena središta i biskupije. I vrlo brzo nakon toga, zahvaljujući djelovanju preživjelih kršćana, koji su u burama velikoga prevrata održavali plamičak Evanđelja, i misionara, koji su dolazili iz drugih dijelova Crkve, naši preci su prihvatili kršćansku vjeru i pridružili se crkvenoj zajednici. Pri tomu, rado su štovali i svece iz prethodnoga razdoblja, a među njima osobito sv. Jeronima, koji im se činio osobito bliz. Njega, naime, crkvena tradicija naziva Dalmatincem, jer je rođen u naselju Stridon koje je, kako je napisao sam sv. Jeronim krajem 4. stoljeća, bilo granica između ondašnje rimske pokrajine Dalmacije i Panonije. Naime, u času kad je Jeronim bilježio tu informaciju, doseljeni Goti su već bili razorili Stridon, što se također od njega saznaje. I kako je tada Stridon nestao u ruševinama, do danas nije bilo moguće ustanoviti gdje se to naselje točno nalazilo. O tomu stoga postoje različite znanstvene teze. A budući da jedna od njih smatra da bi to moglo biti područje Grahovskoga Polja, danas se u Grahovu također slavi svečana sveta Misa. Na slavu Božju i na čast sv. Jeronima, bez obzira gdje je bilo njegovo rodno mjesto.
Katolički vjernici u hrvatskom narodu, posebice u Dalmaciji i sjevernoj Hrvatskoj, rado su štovali i štuju sv. Jeronima te su ga izabrali za zaštitnika mnogih ustanova, župa, udruga i posvećivali mu crkve, kapelice i oltare.
U župi Skopaljska Gračanica ovom svetom Misom, zajedno sa svim vjernicima koji u svojim župama proslavljaju današnji blagdan, također molimo na slavu Božji i preporučamo se u zagovor sv. Jeronima učitelja. To zato što je ovaj svetac, sve do gradnje sadašnje župne crkve, bio nebeski zaštitnik župe. Otada se naime ovdje Presveto Srce Marijino štuje kao prvi nebeski zaštitnik a sv. Jeronim kao drugi. I bila je to, koliko je poznato, jedina župa u BiH, koja je za svoga nebeskoga zaštitnika imala s. Jeronima i njegov blagdan svake godine svečano proslavljala pa nas je, osim pobožnosti prema ovom svecu, ta uspomena danas dovela ovdje. Stoga bi bilo pastoralno korisno, a također dobro radi podsjećanja na prošlo vrijeme i čuvanja župne tradicije, da ova obljetnica sv. Jeronima i ovo svečano Misno slavlje posluže ovoj župnoj zajednici kao početak pojačanog oživljavanja stare tradicije i običaja štovanja sv. Jeronima. Sve na slavu Božju, na čast ovoga sveca, na duhovnu korist i za svaki napredak cijele Uskopaljske doline i svih njezinih ljudi.
II.
Kršćanska duhovnost smatra fizičku smrt svetaca njihovim rođenjem za nebo. Stoga dan njihove biološke smrti i naziva njihovim nebeskim rođendanom te upravo na taj dan redovito u svoj kalendar stavlja njihove blagdane i proslavlja ih.
U povodu velike obljetnice nebeskoga rođendana sv. Jeronima naša Biskupska konferencija proglasila je „Godinu Božje Riječi“, koja započinje danas i završit će na današnji dan sljedeće godine. Nakana proglašenja toga blagoslovljenog vremena je pastoralna i želja je da se kroz to vrijeme u cjelokupnom dušobrižništvu Crkve, u našim obiteljima i u duhovnosti pojedinaca još više čita i razmatra Sveto Pismo, jer je ono Riječ Božja, koja je upućena ljudima radi njihove sreće, rasta i posvećenja već ovdje na zemlji, što je priprava za naš nebeski rođendan, vječno spasenje i radost. To je glavni razlog, a velika obljetnica sv. Jeronima i njegov današnji blagdan samo su neposredan povod za to. Sretna je, naime, okolnost što je on velik svetački, duhovni i teološki uzor u razmatranju i tumačenju Svetoga Pisma svakom vjerniku, a osobito svećenicima koji su, osim što su vjernici zajedno s drugim kršćanima, pozvani za svoje vjernike biti duhovni predvodnici i uzori u razmatranju i tumačenju Božje Riječi.
S. Jeronim je cijeloga života je istraživao, prevodio, razmatrao i tumačio Riječ Božju. Smatrao je da time samo izvršava Kristovu zapovijed da se istražuje Pisma, koju je zabilježio Ivan evanđelist (Iv 5,39). Bio je uvjeren da će onaj tko traži, zaista i naći u Pismima odgovore na životna pitanja i potrebnu duhovnu hranu. I opet je smatrao da će tako biti jer je Isus rekao: „Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu koji kuca otvorit će se“ (Mt 7,7-8). U protivnom, onima koji tako ne čine zajedno s Isusom kaže sv. Jeronim: „U zabludi ste jer ne razumijete Pisama ni sile Božje“ (Mt 22,29). I nakon što je naveo Isusove riječi i pouku, sv. Jeronim svojim riječima nudi zaključak: „Po apostolu Pavlu, Krist je Božja snaga i Božja mudrost. Zato tko ne zna Pisma, ne pozna Božju snagu ni Božju mudrost. Neznanje Pisama jest nepoznavanje Krista.“
U svojim spisima sv. Jeronim se više puta vraćao temi molitve u kršćanskom životu i njezinoj važnosti. Smatrao je da se i molitvu mora najuže vezati za čitanje i razmatranje Svetoga Pisma. U svojoj molitvi vjernik Kristu kazuje što želi i što mu treba, a Krist govori vjerniku dok ovaj čita Pismo. Tako na jednomu mjestu kaže: „Neka ti božansko Pismo uvijek bude u rukama i neka ti molitve budu česte.“ I osim što je naglašavao važnost molitve Crkve kao zajednice, smatrao je osobnu molitvu osobito prikladnim sredstvom za susretanje s Kristom. Pri tomu je svoje molitve rado oplemenjivao osobito psalmima, kojima je hranio svoj molitveni život.
III.
Ovo Misno slavlje je također vrlo prikladna zgoda za ponoviti pastoralne poticaje iz Poruke Biskupske konferencije, koje bismo osobno i u svojim zajednicama trebali provoditi tijekom „Godine Riječi Božje“: „Uvjereni smo da 'Krista, Božju snagu i Božju mudrost' (1 Kor 1,24) pozna samo onaj tko zna Pisma. (…)
Kršćanski se vjernici duhovno hrane Božjom Riječju. Čitaju je i razmatraju. Rastu u njezinu razumijevanju. Ponizno joj služe. Stalno osluškuju Božji govor. Znaju da je uvijek velika potreba za glasom s Nebesa. Svjedoče i naviještaju poruku Pisma. I tako se posvećuju. To je uvijek važno, a posebice u vrijeme u kojemu se sve više širi pojava relativizma.
Pozivamo sve članove naših biskupija, župnike i vjernike, ostale svećenike, redovnike i redovnice, bogoslove i sjemeništarce da se tijekom 'Godine Božje Riječi' još više posvete čitanju, proučavanju, širenju i razmatranju Svetoga Pisma. Neka se, gdje je to moguće, organiziraju kateheze i drugi oblici pouke o Bibliji, što vrijedi osobito za župne i redovničke zajednice. U nekima od tih zajednica bit će moguće, možda kroz Došašće i Korizmu, u vrijeme koje bude najprikladnije, za skupine vjernika prirediti kontinuirano čitanje svetih tekstova, pri čemu se svaki put može uvesti prikladnom poukom i tumačenjem. Bilo bi pastoralno vrlo korisno, ako bi se u svakoj obitelji našao primjerak Biblije, ili barem Novi Zavjet, tako da se također u obiteljskom krugu mogu čitati sveti tekstovi. Pozivamo i sve vjeroučitelje i nastavnike vjeronauka u školama, kao i one koji okupljaju studente, učenike, drugu mladež, duhovne pokrete i staleške grupe: neka tijekom sljedeće godine u njihovim katehezama, propovijedima, seminarima i duhovnim obnovama Sveto Pismo bude najvažnija tema i sadržaj.“
IV.
I na kraju, sa željom da se ostvare sve te nakane, po zagovoru sv. Jeronima, kojega katolički vjernici u hrvatskom narodu rado štuju te su ga često birali i za svoga zaštitnika, molimo Božji blagoslov da, proučavajući i razmatrajući Pisma, još više svi upoznamo Krista, Božju snagu i Božju mudrost, i tako napredujemo na putu dobrote i svoga posvećenja. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
Mons. Tomo Vukšić, sarajevski nadbiskup koadjutor i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata