Draga braćo i sestre!
Gospodin Isus naučio nas je molitvu Očenaša u kojoj svaki dan više puta ponavljamo: „Dođi kraljevstvo Tvoje!“ Da bi se ta Isusova želja ostvarila, On je zapovjedio svojim učenicima: „Idite i učinite sve narode mojim učenicima!“ (Mt 28,19). Crkva nas svake godine u mjesecu listopadu podsjeća što bismo kao kršćani mogli i trebali svaki dan činiti te tako odgovoriti na Isusov poziv. Stoga je za nas ozbiljno pitanje:
Kako mi, kao Isusovi učenici, u današnje vrijeme izvršavamo tu Učiteljevu zapovijed? Vjerujem da će mnogi vjernici na misijsku nedjelju pomisliti u sebi: „To nije moj problem. Za to su zaduženi svećenici i časne sestre.“ Možda će ponetko, na poticaj propovjednika, toga dana ubaciti u košaricu koji fenig ili KM više da bi time umirio svoju savjest misleći: „Ja sam svoje obavio.“ I sve tako do sljedeće Misijske nedjelje. Vjerujem da će isto tako poneki svećenik, kojega muče brige oko gradnje crkve ili župne kuće, ili ima drugih nevolja u župi, pomisliti: „Imam i previše svojih briga. Kako se još brinuti i za druge?“
Svaki put kada razmišljam o ovoj temi, u srce mi se istovremeno uvlače i žalost i radost. Obuzima me žalost jer sam bezbroj puta slušao kao neki prijekor, ne samo od običnih kršćana, nego i od nekih svećenika, redovnika i redovnica: „Pa, što ćeš tamo (u Africi)? Misije su i ovdje!“
Velika je i nepobitna istina da su misije i u BiH i u Hrvatskoj kao i u čitavoj Europi. Zato je blaženi papa Ivan Pavao II. pozvao na novu evangelizaciju ove naše u vjeri umorne Europe. Kada je sadašnji papa Benedikt XVI. najavio otvaranje Godine vjere, onda je sigurno mislio da u prvom redu treba probuditi vjernike u Europi, gdje je uočljiv ponajveći zamor u vjeri i otpad od vjere. A ovoga se mjeseca u Rimu održava Biskupska sinoda koja raspravlja o novoj evangelizaciji.
Unatoč svim poteškoćama u kojima se nalazimo mi i drugi vjernici u Europi, ne smijemo zaboraviti Isusovu zapovijed da njegovu ljubav navijestimo svakom čovjeku. On je umro za svakoga čovjeka i želi da se svi spase i dođu do spoznanja istine. To nipošto ne znači da bi svi naši svećenici trebali napustiti svoje župe i poći u daleke zemlje. Ali svatko je od nas pozvan učiniti ono što može. U ratu postoje vojnici koji su na prvoj crti bojišnice, ali uz njih uvijek postoje i oni koji su u pozadini kao tzv. logistika, bez kojih su oni na bojišnici nemoćni.
Eto, tako je nekako i s misijama. Misije su Kristov program, a ne samovolja nekih pojedinaca. Zato misije ulaze na bit Crkve. Tko ne razmišlja misijski, ne razmišlja katolički! Kako je divno čitati Djela apostolska u kojima je na prekrasan način opisan misijski polet Pracrkve! Da tada nije bilo misijskoga žara, Crkva bi ostala jedna židovska sekta. Da nije bilo misionara koji su stigli u nekada poganske hrvatske krajeve, hrvatski se narod nikada ne bi mogao podičiti s gotovo 14 stoljeća kršćanstva.
Uza sva negativna iskustva u vezi s misijama, stalno me obuzimaju i osjećaji radosti kad razmišljam o svim onim običnim ljudima, laicima koje sam upoznao u Africi, a koji se žrtvuju i nastoje da kršćanska zajednica u njihovu mjestu raste i da se širi, čak i onda kada godinama ostanu bez svećenika.
Primjeri su bezbrojni. Kako ne spomenuti vrijedna mladog čovjeka Valenca koji živi u zabačenu selu Kaimpulu u afričkoj savani! Kroz mnoge godine u njihovo selo nije dolazio svećenik. Ali je mala zajednica svake nedjelje molila i držala se na okupu u nadi da će ipak jednoga dana k njima doći neki svećenik. U zajednicu je ušao i mladić Valence, poganin. Bio je vrlo čestit i cijenjen od svih. U međuvremenu se oženio, također pogankom. Budući da je bio pismen, izabrali su ga za vjeroučitelja. Vjeroučitelj poganin!? Dao se na učenje o vjeri. Zatim je poučio svoju ženu. A onda i sve druge koji su željeli postati katolici. Kad sam godine 2000. prvi put stigao u Kaimpulu, Valence mi je predstavio 42 katekumena koje sam toga dana krstio. Prvo njega, a onda sve ostale. Koliki misionarski žar jednoga mladića poganina!
Kako ne spomenuti starce Dominika i Jeana, koji su već pokojni! Kada sam počeo obilaziti sela u novoosnovanoj misiji, njih dvojica pozvala su me da dođem i u njihovo selo Bwanzu kako bismo i kod njih osnovali katoličku zajednicu. K njima nikada prije nije dolazio svećenik. Dominik je nekada davno bio negdje kršten, a Jean mu se, kao nekršten, pridružio u molitvi. Dominika smo odmah postavili za starješinu tih nekrštenih „kršćana“. Jean, iako još nekršten, bio je toliko oduševljen da je zaželio da i drugi u selu nauče moliti. Kao takvoga privremeno smo ga postavili za vjeroučitelja, jer drugoga nismo imali. Eto, i ovdje poganin vjeroučitelj! Kasnije sam krstio i Jeana i one mlađe koje je on doveo Isusu. Danas ove dvojice više nema među živima. Ali ostala je iza njih katolička zajednica kao plod njihovih misionarskih napora. Mogao bih nizati brojne druge i mlađe i starije obične ljude, laike koji sa žarom u srcu daju i svoje vrijeme i svoje sile za Božju stvar da bi kraljevstvo Božje došlo u srce svakoga čovjeka. Sve to rade besplatno. Tek poneki prime malu naknadu, 3 do 4 dolara mjesečno, za svoj požrtvovni rad. Kako bi bilo lijepo da im i mi Hrvati zahvalimo malim novčanim darom, kojim bismo ublažili njihovu svagdanju bijedu, kako nas potiču i naši biskupi u BiH ovogodišnjom akcijom: Pomozimo katehiste u Africi!
Oh, kad bi i u hrvatskom katoličkom narodu bilo više takvih revnih kršćana, poput spomenutih vjeroučitelja-katehista pogana pa kršćana!
Radujem se što i kod nas sve više zaživljava misijska svijest. Mnogi se svećenici i vjeroučitelji, cijele godine, trude i potiču župljane da nešto učine za misije. Uvijek me obuzme osjećaj zahvalnosti Bogu za svaku baku koja mi rekne da svaki dan izmoli krunicu za misije.
Kako se ne diviti časnoj sestri iz Đakova koja je rasporedila malu školsku djecu da svako pojedino dijete moli svaki dan za nekoga hrvatskog misionara ili misionarku! Koliko ima onih Hrvata koji u ova krizna vremena već godinama plaćaju školarinu za jedno ili više afričke djece!
U jednoj šibenskoj župi vidio sam fotografije više desetaka učenika iz Afrike koji idu u školu zahvaljujući dobrim ljudima te župe. Mogao bih nizati takve divne primjere.
Papa je otvorio Godinu vjere da bi svi katolici postali svjesni koliko blago nose u svojim srcima. Vjerovati znači biti zahvaćen Isusom Kristom, biti sretan što pripadam Isusu Kristu. Ako se ta sreća usadila u moje srce, kako je mogu čuvati samo za sebe?
Učinimo nešto svaki dan da onom ljubavlju kojom nas je Isus zahvatio, budu zahvaćeni i drugi, u prvom redu oni oko nas, a onda i oni koji su daleko od nas. Zato, braćo i sestre, budite hrabra, sigurna i radosna „logistika“ našim misionarima!
Na kraju bih potaknuo sve vas drage vjernike, a u prvom redu kolege svećenike: čitajte i širite naš jedini misijski list Radosnu vijest. Preko toga mjesečnika možemo doživjeti poticaje za svoje misionarsko djelovanje. Eto, istina je, i u nas su, ovdje, misije!
MOLITVA VJERNIKA
Danas, kada se po svem svijetu moli i žrtvuje za uspjeh širenja kraljevstva Božjega do na kraj zemlje, uputimo molitve svemogućemu Bogu da nas učini gorljivim vjerovjesnicima i prijateljima misija. Recimo zajedno:
Dođi kraljevstvo tvoje, Gospodine!
1. Gospodine Isuse, Ti si zapovjedio apostolima da idu po svem svijetu i da sve ljude učine Tvojim učenicima. Oni su se razišli na sve četiri strane svijeta propovijedajući evanđelje. Blagoslovi njihove nasljednike, našega papu Benedikta i sve biskupe svijeta da budu istinski svjedoci Tvoje ljubavi u današnjem svijetu, molimo Te.
2. Mnogi su svećenici, redovnici, redovnice i vjernici-laici napustili svoju domovinu da bi Tvoje ime navijestili ljudima najudaljenijih krajeva. Pošalji im svoga Duha da ih jača da u svagdanjim životnim poteškoćama ne klonu duhom. Neka njihove žrtve donesu obilan rod, molimo Te.
3. Danas Te posebno molimo, Gospodine, za sve misionare i misionarke iz hrvatskoga naroda. Svakoga dana jačaj njihov žar i ljubav prema malenima, siromašnima i prezrenima ovoga svijeta, molimo Te.
4. Molimo te za sve stare i bolesne misionare koji više nisu sposobni raditi teške poslove u misijama. Budi im Ti utjeha i snaga. Učini da njihova patnja bude Tebi ugodan prinos za spasenje svijeta, molimo Te.
5. Nama ovdje okupljenima otvori oči duše da ne živimo samo za sebe, nego da gledamo potrebe Crkve i u misijskim krajevima i da budemo misionari gdje god živimo i radimo, molimo Te.
6. Za sve pokojne misionare i misionarke koji su istrošili svoje sile ovdje na zemlji navješćujući dolazak Tvoga kraljevstva. Daj im da u njemu uživaju kroz svu vječnost, molimo Te.
Nebeski Oče! Zahvalni u vjeri stojimo pred Tobom, sjedinjeni u molitvi s cijelom Crkvom. Neka snagom Tvoga Svetog Duha svi narodi i jezici upoznaju kraljevstvo Tvoga Sina, Gospodina našega Isusa Krista, koji živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.
Klikom na OVAJ LINK pogeldajte fotografije