U srijedu 14. svibnja u župi Srca Marijna - Skopaljska Gračanica održana je proljetna dekanska korona, na kojoj je sudjelovalo 12 svećenika, koji pastoralno djeluju u ovom dekanatu. Tema ovogodišnje proljetne korone bila je „Djelotvorna kršćanska ljubav“, a predavač je bio vlč. dr. Mirko Šimić, direktor Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije i profesor na Katoličkom Bogoslovom Fakultetu u Sarajevu.
Korona je započela zajedničkom molitvom, nakon čega je dekan bugojanskog dekanata i župnik župe Kupres mons. Marko Tomić pozdravio sve nazočne svećenike, a posebno zahvalio vlč. Šimiću što je pristao biti predavač na koroni.
Uslijedilo je predavanje vlč. Šimića koji je svoje predavanje započeo objašnjavanjem; što je to a) identitet Caritasa - caritas je temeljna sastojnica naravi Crkve. On po svome izvorištu i po svome konačnom cilju prekoračuje i nadmašuje svaki čin ljubavi, bez obzira na njegovu veličinu, ne svodi, dakle sve na vrijeme i prostor nego usmjerava prema transcendentnosti. Crkva je poslana služiti i svjedočiti caritas ponajprije siromašnima, to poslanje i to služba ljubavi ima kristološko nadahnuće i značenje. b) Caritas u Bibliji – SZ - naglašava zavjet ljubavi prema Bogu. Ta ljubav se očituje u „drugoj zapovjedi“ Voli svoga bližnjega kao sebe samoga (Lev, 19,18). NZ - ljubav prema bližnjemu dobiva glavnu ulogu. Ljubav prema bližnjemu povezana je s ljubavlju prema Bogu. Osnovno pravilo vjere je: „Služite jedni drugima u ljubavi!“ (Gal 5.13). kad kršćani pomažu jedni drugima noseći teret, oni ispunjavaju kršćanska pravila.
Vlč. Šimić je nadalje nastavio objašnjavati smisao caritasa u duhu Socijalnog nauka crkve (Deus Caristas est) - osnovna životna činjenica jest da nas Bog voli. Odgovor na Božju ljubav je naša ljubav koja ide u dva smjera: „U Bogu i s Bogom, volim čak i osobu koju ne volim ili ne poznajem... onda naučim gledati drugu osobu ne samo svojim očima i osjećajima, već iz perspektive Isusa Krista. Ljubav Božja i ljubav bližnjega su nerazdvojne, one čine jednu zapovijed. Kako nastaje župni caritas posebna teme koja je bila predstavljena na koroni izmamila je pozornost svih prisutnih, vlč. Šimić je rekao: Mjesna crkva je mjesto gdje se vjernici okupljaju i mjesto u kojem se „najbolje pokazuje potrebe bližnjega“. Župa zajednica vjernika, pod vlašću biskupa povjerena župniku kao njezinu pastiru, uz različite zajednice koje bi trebala imati, poput molitvene, liturgijske, ministranske, itd, trebalo bi osnovati župni caritas. Zadatak župe je organizirati promicati djelotvornu ljubav, služenje i solidarnost među ljudima. Identitet župnog caritasa – caritas nije samo organizacija koja radi za Crkvu, već Caritas ima jednaka pastoralna prava. On je treća grana pastorala (uz katehezu i liturgiju), koji pomaže Crkvi i kršćanima živjeti zapovjedi ljubavi. No, caritas je sredstvo, a ne cilj našega rada. Što caritas nije: humanitaran organizacija, udruga volontera, socijalna služba, distributer pomoći, hrane, lijekova, namirnica. Što caritas jest: pastoralno tijelo, socijalno tijelo Crkve, karitativna organizacija, animatori kršćanske zajednice za svjedočenje ljubavi, kreatori dobrih djela i dobrih praksi. Za župni Caristas je vrlo važno: vidjeti koji partneri u zajednici žele dati veći smisao partnerstvu; provjeriti različite opcije koje su dostupne u već postojećim kontaktima ili stvaranju novih; odabrati najboljeg partnera i osigurati njegovo aktivno sudjelovanje.
Nakon predavanja uslijedila je kratka pauza, a nakon toga diskusija. Korona je završena molitvom i zajedničkim objedom.
Slike možete pogledati na ovom linku