Središnje euharistijsko slavlje na blagdan bl. Alojzija Stepinca u župnoj crkvi Presvetoga Trojstva u Krašiću predvodio je 10. veljače postulator Stepinčeve kauze mons. Juraj Batelja u koncelebraciji s tridesetak svećenika. Među mnoštvom vjernika koji su ispunili crkvu, te prostor oko nje bilo je i vrhovno vijeće sestara služavki Maloga Isusa, čije su članice bile uz blaženika za vrijeme njegova uzništva u Krašiću.
Uvodeći u slavlje, mons. Batelja pozdravio sve kojima je Stepinac smjerokaz za ono što je dobro, što je lijepo i što Božje. „Slaveći otajstva vjere ovoj Kristovoj žrtvi otkrivamo veličinu žrtve bl. Alojzija Stepinca. Zato hodočastimo u mjesto gdje je on svršio pobjedničku trku života.
Uz junačko srce bl. Alojzija dozrijevao je ovdje i jačao se u svom svećeničkom pozivu i kardinal Franjo Kuharić o stotoj obljetnici njegova rođenja i 55. njegove posvete za biskupa radosno ističemo
‘bio je svjedok kako je bl. Alojzije mržnju progonitelja ovdje stišavao molitvom, oštricu zloće poniznom šutnjom, uvrede opraštanjem, ideološke zablude istinom evanđelja, drskost stražara otmjenošću, ludost svijeta mudrošću Božjom’“.
U osvrtu na misno evanđelje, propovjednik je posvijestio kako Isus „govoreći o progonstvu svojih učenika, nije imao nakanu zaplašiti ih nego ih prosvijetliti da progonjeni zbog njegova imena ne pripadaju više ‘ovome’ svijetu nego ih on, Uskrsli, iz smrti uvodi u život ‒ iz poniženja u slavu“.
No, nastavio je, „ne shvaćajući to, toliki su diktatori mrzitelji Isusa pokušali iskorijeniti njegov spomen iz svijesti onih kojima su izvanjski vladali. Čak su sebi prisvajali božanske časti u osvajanju i održanju na vlasti puneći pritom masovne grobnice nevinim žrtvama. Pokazalo se da je čovjek otuđen od Boga igračka kojom se zabavljaju politički moćnici i ubojice. Zato je bl. Alojzije pred svoje sugovornike i slušatelje stavljao pitanje: Što je čovjek bez Boga? ‘Može postati bespomoćna igračka tamnih sila u sebi, moćnih sila oko sebe. Bog oslobađa čovjeka da ne bude igračka nego slobodno biće.’“
Mons. Batelja podsjetio je i na riječi koje je nadbiskup Stepinac rekao bogoslovima nakon prvog uhićenja u svibnju 1945.: „Bit će borbe, osobito za odgoj mladih!“ U tom je kontekstu povukao paralelu s današnjim vremenom, te upitao: „Puče hrvatski, zar ne osjećaš, da se osobito u prosvjeti ta bitka nameće i danas, jer svjedočimo mnogim teškoćama u odgoju u vjeri. Čuju se povici da se ‘vjeronauk izbaci iz škole!’, da je ‘odgoj za obiteljske vrijednosti u obitelji zabluda!’, da su vjerska načela ‘plodno tlo za nastanak predrasuda’ i slično. Osim toga, mnogi krštenici odrastaju u obitelji rastavljenih roditelja; bole nas brojne duhovne rane koje proizlaze iz nedovoljne vjerske pouke i koketiranja s okultnim; pritišću nas lažni medijski sadržaji. Sve to uzrokuje rijetko ispravno formiran um i savjest odraslih vjernika, osobito mladih.
Kao građani i kao vjernici imamo pravo tražiti da se ispravi izvršeno nasilje i u našem društvu poštuju kršćanska načela. Škola kojoj su kršćanski roditelji povjerili svoju djecu na životni nauk dužna je njihovoj djeci osigurati životni prostor u kojem će cjelovito dozrijevati tjelesno, intelektualno i duhovno. U stvarnom, a ne u virtualnom svijetu. Naime, Bog postoji i grijehom ranjeni čovjek u njemu nalazi svoje spasenje“.
Mons. Batelja u homiliji osvrnuo se i na raspravu o nacrtu zakona o pobačaju. „Naveliko se objavljuju poruke protiv kršćanskog poimanja ljudske osobe i prava začetog djeteta na život. Istodobno znanstvenici nedvojbeno tvrde da život počinje začećem budući da se u prvoj stanici – zigoti – nalazi genom koji određuje ljudsku osobu i sve njene karakteristike. Imaju li Kristovi vjernici što reći o tome? Šutnja bi bila znak slabe ili nikakve vjere, potiranje Stepinčeva nauka o ljudskom životu“, rekao je propovjednik te podsjetio kako je blaženik jasnim riječima ukazao hrvatskim liječnicima da je „pobačaj zlo u sebi, golemo socijalno zlo i pred Bogom ubojstvo nevinog čovjeka“.
Pobačaj je za Stepinca „najžešći neprijatelj po opstojnost hrvatskog naroda“. Stoga, „naša bi šutnja, kad bismo oduzeli glas nerođenima, povrijedila Stepinčevu duhovnu baštinu, čast Božju, izazvala pustoš, a potom i prokletstvo domovine!“
Nadalje je propovjednik spomenuo i druge prijepore u našoj javnosti, poput onih pitanja o zbrinjavanju kozaračke djece. „Klevete koje i danas slušamo u hrvatskom društvu i njegovu susjedstvu blate sveti lik bl. Alojzija i Katoličku Crkvu s optužbom da su djecu pravoslavnih roditelja nasilno prevodili u katoličku vjeru“, ustvrdio je Batelja, te nastavio: „Opravdano se pitamo: Zar izbjegle katoličke djevojčice i dječaci, ratna siročad iz Krnjeuše i Rame u Bosni i Hercegovini, iz Boričevca, iz Španovice i drugih katoličkih, čisto hrvatskih sela u Republici Hrvatskoj, koja su četnici i partizani spalili, starce, preostale žene i djecu poubijali, nemaju pravo na istinu? Izbjegla djeca iz tih sela lažno su ubrojena među ‘kozaračku’, a nadbiskup Alojzije Stepinac je oklevetan da ih je ponovno ‘krstio’ podjeljujući im u Jastrebarskom 25. srpnja 1943. sakrament sv. Potvrde. Oklevetane su i časne sestre da su nasilno prevodile tu ‘kozaračku’ djecu u Katoličku Crkvu, da su ih ubijale, a one su tu ratnu siročad požrtvovno zbrinjavale, a djecu katoličkih roditelja pripremale za sakramente. Neke su i umrle žrtvujući se za tu djecu. Na sve klevete neka do nakraj zemlje odjeknu riječi bl. Alojzija na sudu: ‘Dovedite mi jednog jedinog Srbina koji je mojim potpisom prisilno preveden u Katoličku Crkvu!“
Na pitanje kako odgovoriti na klevete današnjih progonitelja, propovjednik je uputio na riječi bl. Alojzija: „Kršćanin se ne smije izjednačiti s njima, ako neće da postane izdajnik nauke Učitelja ljubavi, Krista Gospodina. Zato se ne samo ne smijemo osvećivati i mrziti ih, nego se za njih iskreno moliti, da se obrate Gospodinu.“ To je istinska škola života i suživota!
„Sluga Božji Franjo Kuharić, slušajući taj nauk bl. Alojzija, zaključio je da je ‘opraštanje najveći čin kršćanskog srca’ i da je ‘Crkva uvijek čuvala uspomenu svojih svjedoka, častila ih, ali nikad nije mrzila. Samo velike duše opraštaju!’ Stepinac je među njima!“
Na pitanje što je danas protivljenje svijeta prema Bogu i nama vjernicima, mons. Batelja posvijestio je da smo svjedoci da se umjesto spominjanja Božića govori o nekim blagdanima, da se umjesto kršćanskih svetkovina govori o narodnoj tradiciji, da se umjesto o povijesnom Isusu i o Isusu koji je punina naše vjere piše kao o bajci, oštećuju se kršćanski simboli, uime slobode pisanja izruguju se najsvetije istine katoličke vjere. „Želi nas se etiketom nazadnih ljudi ograditi u geto, omrziti u javnosti. Hoćemo li se dati poljuljati i zastrašiti u vjeri?“
Vraćajući se na riječi misnoga evanđelja o progonu učenika zbog vjernosti Božanskom Učitelju, propovjednik je rekao kako je u tom duhu bl. Alojzije donio odluku „trpjeti i moliti. Tako je volja Božja. Ako treba, bolje je časno poginuti, nego sramotno ostati.“ Stoga je ustvrdio – „takav je uzor potreban hrvatskom narodu. Takvo je svjetlo potrebno Crkvi u Hrvata“, jer u Isusovu pozivu na vjernost u progonstvu, bl. Alojzije je otkrio da će se ‘mržnja pojaviti ondje, gdje cvate dobrota’, ali i ‘da svi progonjeni zbog velikih ideala savjesti i vjere, zbog Boga i njegova Sina Isusa Krista, zbog Crkve i milosti – imaju osiguranu plaću na nebesima!“
Homiliju je mons. Batelja zaključio riječima: „Kako je to sjajan smjerokaz svima nama, osobito vama djeco i mladi! Nasljedujući primjer bl. Alojzija Stepinca nećemo postati robovi strasti ni pogrešnih usmjerenja, a možemo sačuvati zdrav razum i čisto srce u potpunoj slobodi za ljubav koja proslavlja Boga i služi braći ljudima. Samo takav čovjek može, poput bl. Alojzija u knjigu svog života upisati Božju riječ: ‘Budi vjeran sve do smrti, i dat ću ti vijenac života’. Svjedočimo da je on bio vjeran sve do smrti! I na takovu vjernost sve nas poziva.“
Nakon popričesne molitve vjernici su izmolili molitvu za što proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca, a na izlaska iz crkve dobili su otisnutu homiliju mons. Batelje.
Euharistijsko slavlje animirao je mješoviti župni zbor pod ravnanjem s. Katarine Penić-Sirak. (ika.hr)