Već je javnosti poznato da Nacionalne uprave Papinskih misijskih djela u Sarajevu i Zagrebu, u sklopu pobožnosti kroz misijski mjesec listopad, osobiti naglasak stavljaju na Misijski tjedan neposredne priprave na obilježavanje Svjetskog dana misija 20. listopada. U knjižici „Liturgija“, među ostalim materijalima, nalaze se i kratka razmišljanja naših misionara kroz cijeli tjedan od 12. do 20. listopada. Tekst koji može poslužiti kao najava Misijske nedjelje pripremio je nacionalni ravnatelj Papinskih misijskih djela don Ivan Štironja. Tekst izdvajamo u cijelosti:
Misijska nedjelja. Sljedeće nedjelje, 20. listopada, Crkva obilježava Svjetski dan misija ili Misijsku nedjelju. Taj dan duhovne i materijalne potpore misijama ustanovio je papa Pio XI. 1926. godine odredivši da se taj Svjetski dan misija obilježava svake godine na predzadnju nedjelju u mjesecu listopadu. Današnjom nedjeljom započinjemo tjedan duhovne priprave za Misijsku nedjelju, kao što smo prvim listopadom započeli mjesec molitve na tu istu misijsku nakanu.
Sve župe širom Hrvatske, Bosne i Hercegovine, kao i širom svijeta, dobile su plakate kojima se poziva vjernike da osobito toga dana budu jedno srce i jedna duša, da se duhovnom i materijalnom potporom ujedine s potrebama svete Crkve u misijskoj zadaći koju nam je zadao Krist Gospodin.
Papina poruka. U povodu Svjetskog dana misija, Sveti Otac redovito šalje svoju pastirsku poruku. U ovoj Godini vjere, papa je Franjo to učinio na svetkovinu Duhova, 19. svibnja 2013. U središtu pozornosti Papine poruke nalazi se misao: Naviještanje evanđelja je trajna zadaća Crkve.
Cjelovita Papina poruka dostupna je u raznim katoličkim tiskovinama, na misijskim i drugim vjerskim portalima kao i među materijalima za Misijsku nedjelju koje pripremaju i šalju Nacionalne uprava PMD u RH i BiH. Bilo bi hvale vrijedno da se Papina poruka u toj prigodi, u cjelovitu ili djelomičnu obliku, nađe u župnim listićima i na portalima.
Misijski mjesec, tjedan i dan. Da bismo se što bolje pripravili za ostvarenje te velike i ozbiljne zadaće naviještanja evanđelja, Crkva već od davnina cijeli mjesec listopad posvećuje misijama. Listopadskim pobožnostima želi se dati duhovni doprinos širenju Radosne vijesti spasenja. I ovi materijali žele pomoći u pripravi na Misijski mjesec, Misijski tjedan i Misijsku nedjelju.
Ove su godine kratke propovijedi i molitve vjernika za Misijski tjedan pripremili naši misionari. Prigoda je to da se u molitvi i razmišljanju ujedinimo s našim misionarima i misionarkama, te se tako uz Misijsku nedjelju u Godini vjere što bolje pripremimo za naviještanje Evanđelja.
Svoju propovijed za Svjetski dan misija ove je godine pripremio dugogodišnji misionar u Tanzaniji don Nikola Sarić, svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije. Ta se propovijed, zajedno s Molitvom vjernika, stavlja na raspolaganje svim propovjednicima kao pomoć u pripremi homilije za taj Svjetski dan misija. To je prigoda da upravo preko propovijedi taj dugogodišnji hrvatski misionar dođe među nas i kaže nam koju riječ o svomu iskustvu naviještanja evanđelja u misijskim krajevima.
Materijalna potpora misijama. Sukladno Statutima Papinskih misijskih djela (PMD) i odredbama naših biskupa, prikupljena se milostinja toga dana cjelovito predaje Biskupskim ordinarijatima odakle se preko Nacionalnih uprava PMD prosljeđuje Generalnom tajništvu PMD u Rim. Odatle se prikupljena sredstva raspoređuju i šalju u misijske krajeve svijeta prema pristiglim zamolbama i predstavljenim projektima.
Ne treba napominjati da nitko od župnika, pa ni biskupa, nema pravo preusmjeravati prikupljena sredstva, bilo djelomično bilo cjelovito, u bilo koju drugu svrhu, pa taman to bilo za misijske potrebe naših misionara. Time bi se učinila zloporaba nakane koju je dala Crkva.
Nedjelja, 13. listopad 2013. - 28. nedjelja kroz godinu
Kratka duhovna misao. Svetopisamski nas tekstovi 28. nedjelje kroz godinu upućuju na misijsku odgovornost o kojoj razmišljamo sljedeće Misijske nedjelje. Bog se sa svojim bogatstvom ne da ograničiti na jedan narod. Njegovo djelovanje je univerzalno, za sve naraštaje i za sve narode. Mi koji smo krštenjem očišćeni od svoje gube (2Kr 5,14) - od istočnoga grijeha, koji smo osjetili blagodati kršćanstva, dužni smo to blago vjere životom svjedočiti i dijeliti s drugima.
Kristov bi učenik trebao biti spreman zlopatiti se do okova za svoju vjeru. Bože sačuvaj da se zastidi svoga Učitelja s kojim je zajedno suukopan i suuskrsnuo jer ako ga zaniječemo i on će zanijekati nas (2. Tim 2, 12).
Dar krštenja, dar novoga života drži nas u trajnoj vezi s izvorima, s krstionicom i crkvom, gdje smo doživjeli očišćenje i preporod u vjeri. Tu u hramu, svake nedjelje Bogu dajemo slavu i hvalu kao istinski sinovi i kćeri, tu se hranimo Božjom riječju i svetim Tijelom.
Svoju zahvalnost za to neizmjerno blago, iz kojeg izvire blagoslov, očitujemo ponajprije svjedočenjem vjere. I Misijska je nedjelja prigoda da duhovnom i materijalnom potporom ponajprije Bogu zahvalimo za dar vjere te taj isti dar radosno podijelimo s drugima. Veliki je to privilegij, ozbiljna zadaća svakoga kršćanina, ne samo u ovoj Godini vjere nego je to trajna životna obveza.
Ponedjeljak, 14. listopad 2013. - Razmišljanje i Molitva vjernika uz Misijski tjedan
Piše don Benard Marijanović
Jona - znak Ninivljanima, Isus - trajni znak za sve naraštaje
Sjedim u zadnjoj klupi male kapelice u biskupovoj kući, u dvorištu katedralne župe Burka, biskupija Arusha, Tanzanija. Nekoliko časnih sestara i svećenika mole zajedno večernju molitvu časoslova. Gledam i čitam časoslov na kiswahili jeziku, tek pokoju riječ razumijem.
Biskupija ove godine slavi 50 godina svoga postojanja. I prije je, razumije se, ovdje bilo kršćana. Misionari su već odavna misionarili u ovim krajevima Tanzanije.
Poslije časoslova slijedi krunica. „Oče naš“ sam naučio, ali „Zdravo Mariju“ još gledam iz molitvenika. „Slava Ocu“ tek prepoznajem.
Preda mnom je otvoren Novi zavjet. Gledam evanđelje koje se čita u ponedjeljak, 14. listopada, Lk 11, 29-32. Židovi već po tko zna koji put traže znak od Isusa, a on ih upućuje na Jonu proroka i znak Ninivljanima. Drugačiji im se znak neće dati doli znak Sina Čovječjega, njega samoga i njegova Pashalnog misterija. Hoće li ga prepoznati? Hoće li to biti dovoljno…
Dok kao jedini bijelac u kapelici slušam naizmjenično pjevanje i moljenje mojih crnih sestara i braće, kroz glavu mi prolaze misli o tolikim misionarima, ponajprije bijelcima iz Europe i Amerike, ali i drugima kojih i danas ima iz različitih krajeva svijeta, koji su u svoje vrijeme i na svoj način sijali kršćansko sjeme i po ovom dijelu Afrike. Pokušavam razabrati kakav su to oni znak nosili i pokazivali tim ljudima čiji potomci u nekom koljenu danas mole u ovoj kapelici, ovdje u Arushi.
Slušajući i sudjelujući u ovoj zajedničkoj molitvi, stalno mi je prisutna misao na Isusovu brigu za svoju Crkvu, kako u Tanzaniji, tako i na svim drugim krajevima svijeta. Uz dužno i istinsko poštovanje misionarima koji su svoje živote, ili dio života, ugradili u kršćanstvo u Africi, valja primijetiti i priznati, gledajući u zrele plodove kršćanskog navještaja koji su opipljivi, da je sam Krist osobno trajno na djelu kao znak za sve naraštaje ljudi u svim krajevima svijeta.
Prije završne molitve izašao sam iz kapelice u dvorište a onda kroz glavni ulaz na ulicu koja je već bila u mraku, osvijetljena tek automobilskim svjetlima u prolazu. U blizini je starica pekla i prodavala kukuruze. Uzeo sam dva, jedan meni za večeru a drugi za čuvara na dvorišnim vratima. Da je starica kršćanka, dalo se iščitati i iz njezina staračkog osmjeha dok mi je pružala kukuruze, oslovljavajući me s „Baba“, u prijevodu „Oče“.
Molitva vjernika
Na početku ovog tjedna priprave za Misijsku nedjelju, u duhu vjere i zajedništva, uputimo Bogu svoje molitve vapijući:
Gospodine, usliši nas.
1. Da tvoja Crkva bude prepoznatljivi i jasni znak tvoje prisutnosti u svijetu, molimo te.
2. Da Papa, biskupi, svećenici, redovnici, redovnice i svi kršćani, budu istinsko svjetlo svima onima koji traže Boga, molimo te.
3. Da mjesne Crkve u kršćanskim krajevima ne zatvaraju oči pred potrebama svoje braće i sestara koji još nisu čuli za Kristovu Radosnu vijest spasenja, molimo te.
4. Da narodi svijeta prepoznaju tvoju ljubav u znaku križa te se otvore bogatstvu tvoga Evanđelja, molimo te.
5. Da Misijska nedjelja na koju se pripremamo bude svim kršćanima istinski znak i poziv na aktivno sudjelovanje u djelu evangelizacije svijeta, molimo te.
Nebeski Oče, podari svim narodima milost i moć da ti prepoznaju glas i lice u braći i sestrama koji trpe i pate, po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
Utorak, 15. listopad 2013. - Razmišljanje i Molitva vjernika uz Misijski tjedan
Piše fra Pere Čuić
Čuvajmo se farizejskoga kvasca
Današnje evanđelje (Lk 11,37-41) kao da je početak prepirke između Isusa i farizeja koji su uvijek imali svoje osobno mišljenje i tumačenje zakona. Zakon su uvijek shvaćali površno i obdržavali bi ga radi drugih, da ih ljudi vide. Bojali su se ući u dubinu sadržaja, pravo shvaćanje zakona, jer bi se onda morali mijenjati, a sve su činili da druge mijenjaju a ne sebe. I ako bi netko pokušao drugačije tumačiti zakon, osudili bi ga. Bojali su se one unutarnje duhovnosti koja jedina vodi do pravoga očišćenja, do prave ljubavi prema Bogu i bližnjemu.
Čini se da Isus nije oprao ruke zato što je želio ući u raspravu s farizejima. Nije Isusu toliko bilo stalo do rasprave s njima, nego ih je raspravom htio dovesti do zakona koji je prožet istinom i ljubavlju, a to je istinski sadržaj zakona.
Farizeji uvijek naglašavaju da su oni pravi čuvari zakona, a Isus uporno ponavlja da oni sakate zakon i sprečavaju druge da upoznaju zakon. Oni su nevjerni zakonu i svojom površnošću narušavaju njegovo pravo značenje. Nije im stalo do toga da upoznaju Boga u njegovim zakonima nego da ih "drugi vide".
Isus ne traži slijepo vršenje zakona jer to ne spašava nikoga. Samo osoba koja se u punoj slobodi odluči za zakon iz ljubavi prema zakonodavcu, u ovom slučaju prema Bogu, može se spasiti izvršavajući zakon. Ako nema slobodne odluke prožete ljubavlju, čovjek postaje žrtva svoga zla kojega se želi osloboditi izvršavajući površno zakon.
Svojim slobodnim tumačenjem iskrivljivali su Božji zakon i na taj se način udaljavali od Boga i njegova zakona. Pravi Božji zakon zahtijeva klanjanje Bogu ljubeći brata čovjeka. Svojim površnim tumačenjem iskrivljivali su sliku Boga u svomu narodu i vodili ga u neizbježnu duhovnu smrt.
I nas se tiče ovaj problem jer smo često slični farizejima, često uživamo u ogovaranju i tračanju drugih. Slični smo djeci koja guraju ispred sebe kolica puna igračaka. Što igračke više poskakuju to je dijete veselije. Umjesto kolica i igračaka mi pred sobom imamo pogrješke svojih bližnjih. Što više o njima govorimo to smo veseliji, to nas više zabavljaju. U isto vrijeme svoje osobne mane bacamo za leđa, ne želimo ih vidjeti i priznati. Kad bismo ih vidjeli, morali bismo se i promijeniti. Takvim životom daleko smo od Božjeg zakona. Zar ovakav život ne sliči farizejima iz Isusova vremena?
Zato, već danas, molimo Gospodina da nam pošalje Duha svoga koji će nas osloboditi od farizejskog kvasca i učiniti nas istinskom djecom živoga Boga.
Molitva vjernika
Upravimo molbe Gospodinu Bogu koji u Kristu želi sve ljude osloboditi grijeha i snagom svoga Duha učiniti ih svojom djecom. Zavapimo:
Gospodine, usliši nas.
1. Gospodine, svojim Duhom snaži papu našega Franju i sve biskupe Crkve da vode tvoj narod u istini i ljubavi, molimo Te.
2. Obasjaj kršćane milošću Duha Svetoga da surađuju sa svojim pastirima, molimo Te.
3. Daj da kršćani, po krštenju kojeg su primili, budu oslobođeni farizejskog duha i tako surađuju s tobom na ujedinjenju svih ljudi u Kristu, molimo Te.
4. Svojom snagom okrijepi našu bolesnu braću i sestre, put pokaži zalutalima, povrati nadu onima koji su duhom ili tijelom zarobljeni, molimo Te.
5. Našoj braći i sestrama, koje si pozvao s ovoga svijeta, udijeli život vječni, molimo Te.
Gospodine, milostivo poslušaj i usliši molitve svoje djece po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
Srijeda, 16. listopad 2013. - Razmišljanje i Molitva vjernika uz Misijski tjedan
Piše don Danko Litrić
Svetost je u ljubavi
Naš Gospodin, u današnjem Evanđelju (Lk 11,42-46), oštro kritizira farizeje. Farizeji su bili ljudi koji su se strogo držali zakona i mislili da će tako izvršiti volju Božju. Ali Isus im kaže “Jao vama”. Zakon bez ljubavi i pravednosti, ne može spasiti čovjeka.
To je Isus jasno rekao u više navrata, svetost i savršenost čovjeka nalazi se u ljubavi. Ljubiti Boga i bližnjega svoga, to je sav zakon i proroci. Na sudnji dan svatko će biti suđen prema tomu kako je prepoznao Isusa u bratu čovjeku, osobito onomu u nevolji: „Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni (Mt 25,35-36)… „Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste“ (Mt 25,40).
Sv. Pavao u poslanici Rimljanima isto potvrđuje. Ljubav se pokazuje i vrši po djelima: Bog će svakome uzvratiti po djelima… slavu, čast, neraspadljivost, život vječni (usp. Rim 2,6).
Misionari čine puno dobra u misijskim zemljama. Prenose Radosnu vijest propovijedajući, ono što su upili od roditelja, što su naučili od odgojitelja, što su vidjeli od susjeda u sredini u kojoj su odrasli. Hrane gladne, liječe bolesne, poučavaju neuke, tješe siromašne i zatvorenike… Sve to čine po mjeri u kojoj ih domaća Crkva potpomaže. Oni su samo ispružena ruka Crkve iz koje su nikli i odrasli.
Crkve koje su misionari sagradili, u kojima se propovijeda Evanđelje, u kojima se slavi Stvoritelja i Otkupitelja, sagrađene su darovima ljudi iz domovine iz koje dolazi misionar. Isto tako mnogobrojne škole u kojima uče djeca i mladi; bolnice, u kojima se liječe gubavci i bolesnici, sve su to djela dobrih ljudi prijatelja misionara.
Nisu misionari samo oni u Africi, u Aziji ili Južnoj Americi, nego su svi oni koji su se sjedili s njima i s onima kojima su poslani, koji mole za njih i prinose svoje žrtve i podupiru ih svojim darovima.
Sv. Mala Terezija, nije nikad bila u Africi, niti u drugim misijskim zemljama, ali molitvama i žrtvama postala je velika misionarka i zaštitnica misija. Svaki kršćanin može i mora biti misionar riječju i djelom. Dragi Bog zna i vidi sve, zna za svakoga što i koliko čini, nikomu neće propasti plaća.
Molitva vjernika
Braćo, uputimo svoje molitve Ocu nebeskom, da nam udjeli svoga Duha kako bismo mogli činiti dobro u ljubavi.
Gospodine, usliši nas!
1. Za Papu, biskupe, svećenike i redovnike, da budu živi primjer vjere i ljubavi koju nam je Isus ostavio kao put svetosti, molimo te.
2. Za misionare širom svijeta, da poput Gospodina Isusa budu navjestitelji Božje ljubavi riječju i djelom, molimo te.
3. Za sve kršćane, Isusove učenike, da budu suradnici misionara u izgradnji boljeg i čovječnijeg svijeta,molimo te.
4. Za nevjernike, da susretnu Boga u predivnim njegovim stvorenjima, posebno u dobrim kršćanima koji slijede Isusa u ljubavi, molimo te.
5. Za sve preminule misionare, da ih dobri Bog nagradi za svu iskazanu ljubav prema siromašnima i bijednima, molimo te.
Dobri Oče, primi naše ponizne molbe i u svojoj ih dobroti usliši, kako bismo tvojom pomoću izvršili tvoju svetu volju. To te molimo po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
Četvrtak, 17. listopad 2013. - Razmišljanje i Molitva vjernika uz Misijski tjedan
Piše don Velimir Tomić
Bog šalje proroke i brine se za svoj narod
Današnje se evanđelje izvrsno uklapa u temu dana euharistije i dana ustanovljenja svetog reda, čega se posebno sjećamo na Veliki četvrtak. Čitamo u evanđelju (Lk 11.49-51) riječi: „Poslat ću k njima proroke i apostole. Neke će poubijati i prognati da se od ovog naraštaja zatraži krv svih proroka prolivena od postanka svijeta, od krvi Abelove do krvi Zaharije koji je pogubljen između žrtvenika i svetišta!“
Ove i slične riječi duboko su dirale Isusove protivnike. Okomili su se na njega, postavljali mu teška pitanja, nastojali ga uhvatiti u sukobu sa zakonom te ga osuditi. Ljudi su čak i Boga spremni odbaciti zbog vlastita interesa.
Bogu hvala, ima i onih koji su svjesni da ih njihovi naslijeđeni zakoni drže u ropstvu grijeha. Zato prihvaćaju Kristov nauk i slijede ga, čak i u svećeničkom pozivu.
Sjećam se jednog dječaka iz misije Mdabulo, u biskupiji Iringa, gdje sam djelovao od 1988. Zvao se Method, vrlo bistro dijete. Uzoran učenik. Bio je tada treći razred.
Kao mladi misionar volio sam s djecom igrati nogomet, pjevati, vozio sam ih u autu koje je imala samo misija, pjevao s njima, bio im bliz. Godine su prolazile i Method je završio osnovnu školu. Jednog dana došao je pred župnu kuću. Molio je razgovor. Pomalo sramežljiv, pognute glave, stajao je i rekao „oče, ja sam završio svoju školu. Ali ja želim biti kao ti“. Nisam razumio što zapravo želi pa sam ga pitao što to znači? Još se više posramio. Pitao sam ga: Želiš igrati nogomet kao ja? Ne, odgovorio je. Možda voziti auto? Ne, odgovori ponovo! Pjevati, svirati? Ne, oče. Napokon je odgovorio: „Oče, ja želim biti kao ti na oltaru!“ Začuđen njegovim odgovorom rekoh da je to dug i težak put te dodah: Ti si najstariji sin u obitelji, to tvoji roditelji neće lako prihvatiti. A on odgovori: „Ja to stvarno želim, oče“. Rekoh mu da dođe na razgovor sa svojim roditeljima.
Sutradan su došli roditelji. Započeh razgovor o želji njihova sina. Otac se odmah usprotivio. Majka je šutjela. Na njezinu sam licu čitao slaganje sa sinovom željom i odlaskom u sjemenište. No, otac odlučuje. Rekoh ocu da Method ništa ne gubi ako na putu školovanja spozna da svećeništvo nije njegov put. Na kraju se, ipak, složio. Methodovu veselju nije bilo kraja. Otišao je u sjemenište. Već od prvog razreda, iz škole su stizale samo pohvale. Uvijek najbolji! Nakon mature, biskup ga je poslao na studij u Rim. Zaređen je za svećenika. Nastavio je studij, doktorirao iz dogmatike. Djeluje kao svećenik u Italiji i jako je cijenjen. Roditelji su, kao i cijela obitelj, radosni i ponosni.
Bog zove i šalje. Daje snagu svima onima koji mu žele radosno služiti. Svijet i danas treba proroke i apostole. Potrebni su oni koji će prinositi žrtve Bogu i darovati se, potpuno, do žrtve na križu. Na pojedincu je, mladiću ili djevojci, da se odazovu, a na nama svima da molimo za hrabrost odaziva, pa i do prolijevanja krvi, ako se to zatraži.
Molitva vjernika
Bogu, stvoritelju i otkupitelju iznesimo svoje želje i molitve!
1. Bože Ti želiš da se svi ljudi spase. Daj svim misijskim djelatnicima, posebno misionarima i misionarkama, snage da tu zadaću hrabro izvrše, molimo te.
2. Svijet je, zbog egoizma i pohlepe vladara, pun nepravde, bijede i siromaštva. Omekšaj srca upraviteljima država i učini ih osjetljivima za potrebe obespravljenih i gladnih, molimo te.
3. Srca su ljudi ispunjena težnjom za materijalnim dobrima i uživanjem, bez osjećaja za moralne vrednote. Učini da ljudi prihvate Krista i njegovu poruku života vječnoga, molimo te.
4. U veliku dijelu svijeta širi se mržnja protiv kršćana, mnogi su progonjeni i život im je u opasnosti. Daj da svi ljudi na zemlji shvate da si ti Bog stvoritelj, Otac sviju, molimo te.
5. Velik je broj onih koji su darovali svoje živote za druge te prolili svoju krv za širenje Radosne vijesti spasenja. Njihove žrtve nagradi vječnim životom, molimo te!
Bože, primi naše molitve po Kristu Gospodinu našemu. Amen
Misijski tjedan, od 13. do 20. listopada, priprava na Misijsku nedjelju
Pregleda: 2031