Riječju došašće prevodi se latinski liturgijski izraz adventus (dolazak). To su četiri liturgijska tjedna prije Božića u kojima se Crkva priprema za slavlje rođenja Kristova dok istovremeno iščekuje njegov drugi dolazak. Došašće počinje u nedjelju najbližu 30. studenom (blagdan sv. Andrije), koja se naziva Prva nedjelja došašća. Crkvena liturgijska godina također počinje toga dana.
Čitanja i običaji vremena došašća naglašavaju pokoru i radosno iščekivanje Gospodinova dolaska. Od Prve nedjelje došašća do 16. prosinca, liturgija se usmjeruje na pokoru i pripravu za drugi Isusov dolazak s čitanjima usredotočenima na mesijanska proročanstva Ivana Krstitelja i Izaije, te s odlomcima iz evanđelja koji prikazuju i opisuju Isusa kao ispunjenje tih proročanstava. Za vrijeme došašća svećenici nose ljubičaste misnice (na Treću nedjelju, po ulaznoj pjesmi nazvana Gaudete, može se upotrijebiti i ružičasta misnica), čime se još više naglašava tema pokore.
Liturgija se u zadnjem tjednu došašća usmjeruje na približavanje Kristova rođenja, dok uloga Majke Kristove dobiva poseban naglasak. Slavljenje pripremnog razdoblja pred Božić potječe iz 4. stoljeća.
Biskup Perpetuus iz Toursa 490. godine službeno je proglasio došašće pokorničkim vremenom u franačkoj crkvi naređujući post u tri dana svakog tjedna od 11. studenog (blagdan svetog Martina) do Božića. Ovo četrdesetodnevno vrijeme posta, slično korizmi, originalno se nazivalo Quadragesima Sancti Martini (Četrdesetodnevni post svetog Martina). Čitanja prilikom Euharistijskog slavlja uzimala su se iz korizmenog vremena.
Vrijeme došašća Rimske liturgije, koja se razvila stoljeće nakon one franačke crkve, nije bilo pokorničko, nego slavljeničko, vrijeme radosti i priprema za Božić. Kada je Crkva ujedinila liturgijsko vrijeme, nepokornička priroda rimskog došašća bila je u sukobu sa dužom i pokorničkom praksom galskog došašća. U XIII. stoljeću je postignut kompromis, koji je kombinirao post i pokornički karakter galskog običaja s Misnim tekstovima i kraćim četverotjednim ciklusom rimske liturgije došašća. Liturgija došašća ostala je nepromijenjena sve do II. vatikanskog koncila, koji je uveo manje izmjene kako bi jasno odredio duh korizmenog i vremena došašća.
Posebnost vremena došašća u Crkve u Hrvata su mise zornice koje su u mnogim krajevima iznimno dobro posjećene.(kta)