Na današnji dan 31. Siječnja 1911 godine tadašnji vrhbosanski nadbiskup Josip Stadler dekretom br.178. je utemeljio župu svetog Jeronima sa sjedištem u Gračanici, odvajanjem pojedinih naselja od župa Bugojno, Golo Brdo (Kandija) i Uskoplje (Gornji Vakuf) (klikom na fotografiju ispod možete vidjeti uvećan prikaz dekreta). Župa obuhvaća dvanaest sela, a ona su: Gračanice, Kordića, Skrta, Okolišća, Zlavasti, Gornje Ričice, Donje Ričice, Tihomišlja, Duratbegova Dolca, Draževa Dolca, Lužana i Zanesovića.
Nekoć najljepši ukras Uskopaljsko-Bugojanske doline brojna djeca i ljubav prema životu danas se nastavlja unatoč što je župa proživjela tešku ratnu tragediju. Župa potpuno uništena, župljani protjerani i prognani danas Bogu hvala stasa i upire pogled s Bogom u budućnost i Božju providnost. Danas se raduje međusobno i s Bogom.
Zagovorom naših zaštitnika sv. Jerke i Blažene Djevice Marije koji bdiju nad Uskopaljsko-Bugojanskom dolinom. Stoga njemu Kristu Gospodinu, dajmo hvalu i slavu. Ponajprije što nas je sve zajedno po svetom kršenju pozvao u svoju lađu Crkvu, župnu zajednicu koja nas okuplja, čuva i brani, da budemo i ostanemo vjerna i odgovorna djeca istog nebeskog Oca. Sjedinimo se u duhu i molitvi za potrebe svih nas koji smo na teritoriju župe i sviju naših, župljana bez obzira gdje je tko. Molimo za potrebe cijele crkve kao i našeg hrvatskog naroda.
Dakako, posebno se danas sjetimo pokojnih župljana kao i svećenika i časnih sestara koji su djelovali u ovoj župnoj zajednici, napose poginulih branitelja. Još jednom izražavamo dobrodošlicu svima, radujući se našem zajedničkom susretu na euharistijskom slavlju gdje ćemo Bogu zahvaliti za sve što se proživjelo i doživjelo kroz ovu 101 godinu postojanja, moleći božji blagoslov za budućnost ove župne zajednice i ovoga kraja.
Župnici župe Skopaljske Gračanice
1. vlč Stjepan Pašalić (veljača 1911 - rujan 1914),
2. vlč Ivan Ribičić (rujan 1914 - studeni 1944),
3. vlč Josiip Rajić (siječanj 1944 - siječ 1948),
4. vlč Ambrozije Benković (privremeneni upravitelj župe, siječanj 1948 - svibanj 1948),
5. vlč Nikola Maslač (svibanj 1948 - listopad 1948),
6. vlč Stjepan Jularić (listopad 1948 - listopad 1949),
7. vlč Josip Rajić (upravitelj župe, listopad 1949 - prosinac 1949),
8. vlč Josip Tomić (prosinac 1949 - prosinac 1952),
9. vlč Milidrag Bujas (prosinac 1952 - rujan 1964),
10 vlč. Anto Bajić (rujan 1964 - svibanj 1983),
- pomoćnik vlč Mato Tokić (1965 - 1968),
- pomoćnik vlč Vladimir Kljajić (1969 - 1969),
11. vlč. Joisp Džajkić (svibanj 1983 - rujan 1988),
12. vlč. Jure Gavranić (rujan 1988 - rujan 2003),
13. vlč. Ilija Matanović (rujan 2003 - kolovoz 2005),
14. vlč. Franjo Tomić (kolovoz 2005 - srpanj 2008),
15. vlč. Tadija Ivoš ( srpanj 2008 - ...)
- pomoćnik vlč. Ilija Ivoš (2008 - 2009)
U nastavku pročitajte dio koji se odnosi na svetu Krizmu iz 1935 godine u Skopaljskoj Gračanici iz knjige Slavlje svete Krizme u Vrhbosanskoj nadbiskupiji od 1935. do 1939. godine prema putopisima i bilješkama nadbiskupa dr. Ivana Šarića.
"U 5 s. popodne iza ručka i malo slobodnog vremena ostavismo Golo Brdo. Kandija se zapravo zove selo, gdje je sada crkva i župski stan. Golo Brdo zove se selo, stoji poviš sela Kandije. Golo Brdo, kad se osnivala župa, bilo je najveće selo, pa se po njem prozvala cijela župa. Dakle, u 5 s. popodne krenusmo prema župi Skopaljskoj Gračanici.
Na šumnom Vrbasu, s desne i s lijeve strane, opraštajni i pozdravni govori. Preč. g. Ivan Ribičić, Župnik Gračanice, na lijevoj strani Vrbasa pozdravlja Nadbiskupa prekrasnim govorom. I onda nebrojeni konjanici i cvijećem okićena kola i hiljade naroda krenuše prema Gračanici. Oko nas samo jedna bašča svih prirodnih milina. Dekan, kao stari Omir, veli nam u svom prirodnom govoru: »Ovdje u zoru razguliše se slavuji pjevajući.« Ja mislim, da ovu figuru o slavuju još nijedan naš pjesnik i književnik nije napisao. A tako je ta prirodna hiperbola i jaka i draga. Kad je bilo, iza jedno po sata, da se penjemo uz brdo, na kojem je i crkva i Župski stan, dočeka nas ponosita četa od jedno 150 muške i ženske dječice. A svako to svečano obučeno dijete nosi u desnoj ruci hrvatsku i papinsku zastavicu. I ta draga djeca pred nama veselo stupaju, i oduševljeno pjevaju, i jesensko poljsko cvijeće pred nas posipaju. Sve to upravlja naš revni mladomisnik, vč. g. Mato Livajušić. Ovaki nam prizori i blaženi časovi prenose dušu u sveti Grad Jeruzalem gdje su otprilike ovako srdačno i zanosno dočekali na Cvjetnicu Božanskom Spasitelja.
Bilo je već 7 sati uvečer, kad smo ušli u župsku crkvu sv. Jeronima. To je u nadbiskupiji Vrhbosanskoj jedina crkva, koja je posvećena našemu sv. Jeronimu. Hrvatski Jeronim, odlični prevodilac Sv. Pisma, nadbiskup Dr. Josip Stadler, htio je, da se nova njegova župa GraĆanica posveti sv. Jeronimu, u kojega se nadbiskup Stadler tako vjerno ugledao. Iza obavljenih liturgijskih obreda u crkvi, gdje je Nadbiskup zahvalio i župniku i narodu i djeci na divnome dočeku, raziđe se narod, koji je bio sav sretan, stoje mogao tako svečano i časno dočekati svojega Natpastira.
10. IX. — I u Skopaljskoj je Gračanici dan svete Krizme osvanuo vedar i sunčan. Sa sedlastih i bijelim kućama posutih brežuljaka silazi svijet u skupinama. U 10 sati sav je brijeg, gdje se diže župska crkva, pun bijeloga svijeta.
Nadbiskup, praćen svećenstvom, prolazi uz brdo kroz dugi niz krizmanika. »Hvaljen Isus!« naziva Nadbiskup narodu. »U vijeke, amen!« odaziva mu malo i veliko. Iza sv. Mise Krizma na suncu izvan crkve, a bilo je krizmanika preko 250. Upadala je ovdje u crkvi velika čistoća i na oltaru i u svakom kutiću. Kao da je sestarska crkva. Takav je naš prečasni župniku Skopaljskoj Gračanici. Na red i na Čistoću u crkvi i u župskom stanu pazi on strogo. I ništa ljepše od čistoće, čistoća je Bogu mila.
Na objedu bilo nas je svećenika 8, seljaka do 20. Nazdravljalo se Katoličkoj Akciji i Križarstvu. Pjevalo se Vjeri i Domovini. Nadbiskupu se puno svidjela narodna pjesma: »Oj Vrbasu, vodo hladna, - odnesi mi jadove!« Lijepa bila i zdravica seljaka Joze Stojića, koji je i ovo rekao: »Mi se seljaci najviše obrađujemo rodnoj godini i pohodu Nadbiskupovu.« A starac, osamdesetgodišnjak, seljak Ivan Glavaš, jasnim grlom zapjevao nam jednu starinsku planinsku pjesmu, punu junačkoga srca. Bog ga poživio u snazi i u jasnom grlu još koju godinicu dana!
Iza ručka, kao svagdje, mi svećenici brevijar u ruke i nakon molitve uz brijeg na šetnju. Sa mnom je naš mladomisnik Mato Livajušić. Pokraj nas prolaze goveda s paše, a Mato zna svakomu govečetu ime po njegovoj dlaci ili po njegovoj ćudi. Ona mu je krava biserka ili crvenka ili milava, onaj mu je vol smota ili maconja ili dragonja. Mato pametna glava, pa zna i puno pripovijedati o Skopaljskoj krajini, jer on ovdje obično provodi svoje školske praznike. Vidim, da će on biti pravi narodni svećenik i oduševljen križarski duhovnik, jer želi Križare po svima našim župama. U njega nema tu izuzetaka. Ima Mato pravo.
11. IX. - Danas iza Mise pregledao je Nadbiskup crkvu u Skopaljskoj Gračanici. Svidjele mu se u crkvi slike Križnoga puta. Pod svakom slikom stoji napisano ime onoga seljaka, koji je darovao sliku. To je dobro, jer primjeri nas povuku za sobom.
U 10 s. zaputili smo pješke u sela, da obiđemo nekoje seljačke domove. Kad smo bili poviš sela Gračanice, puklo pred nama dugačko Skopaljsko polje. Sve tamo do Gologa Brda i Bugojna. Tamo livade urešene bijelim cvijetom i crvenim. Tamo muslimansko selo Odžak sa visokom kulom bega Sulejmanpašića. Eno onamo na njivi trganje kukuruza. Djevojke trgačice zapjevale, kad nas ugledale navrh brda. Tamo, po sredini žitnoga polja, vijuga se Vrbas kao zmija, a na suncu zablistao kao čista srma. Onamo opet niču bijele staze, što vode u planinu. A mjesto, gdje mi stojimo, pravi je kutić neba. A gore na nebu nemiran, crn oblak, što putuje ususret skoroj oluji, koja će tu nagomilanu na cesti prašinu pomesti i taj sparni zrak pročistiti. Tako je katkada i oluja dobra.
U selu Gračanici posjetismo kojih pet šest kuća. Kod seljaka Nikole Brnade razgovaramo o novoj župskoj crkvi, koju misle graditi ako Bog da do godine. Govori mu Nadbiskup: »Ali treba, brate, žrtvovati i od usta otkinuti, da se u ovoj teškoj današnjici sagradi crkva.« Seljak Nikola Brnada potvrđuje ovako plastično i slikovito: »Ne budavši pustiti milonju, ne može se nabaviti dragonju.« Milonja je dobar vol, a dragonja je još bolji. U našem razgovoru dragonja je nova crkva, za koju treba i vola milonju žrtvovati. Kako je uvijek duhovit i slikovit naš bosanski seljak!"
zupa-skopaljska-gracanica.com