Vlč. Pavo Šekerija, duhovnik u travničkom sjemeništu „Petar Barbarić“, u nedjelju 18. kolovoza u rodnoj župi Bistrici kod Uskoplja je proslavio 25. obljetnicu svećeništva. Misno slavlje u filijalnoj crkvi sv. Petra i Pavla, u Vilić Polju, rodnom selu vlč. Pave je predvodio sam slavljenik, a propovijedao je mons. Ante Meštrović koji je bio župnik kada se vlč. Pavo odlučio za svećeničko zvanje. Čestitku slavljeniku je uputio aktualni župnik u Bistrici vlč. Mato Križana

 

U župnoj crkvi sv. Terezije u Bistrici u 11 sati misnom slavlju je predsjedao slavljenik vlč. Pavo, a koncelebriralo je 11 svećenika. Na početku misnog slavlja sve nazočne je pozdravio župnik vlč. Mato Križanac. Propovijedao je mons. Ante Meštrović, kanonik i fojnički arhiđakon. Župna crkva je bila ispunjena, jer je bilo vjernika iz susjednih župa. Na koncu misnog slavlja svoje roditelje, sestre i brata kao sve svećenike i vjerni narod je pozdravio vlč. Pavo. Svima je zahvalio na molitvi, blizini i podršci kao za vrijeme studija tako i za vrijeme 25-to godišnjeg svećeničkog služenja. Zahvala je bila emotivna i poduža.

Župnik vlč. Križanac je zahvalio svim nazočnima te u ime župe i osobno čestitao srebreni jubilej vlč. Pavi. Na prikazanje je kao dar prinio misnicu s likom svetog Leopolda Bogdana Mandića gosp. Marijan Jukić, iz Maglaja. Nakon mise dijeljene su sličice kao uspomena na ovaj jubilej. Pod misom je pjevao župni zbor pod ravnanjem s. Angelike. Po tom je uslijedilo zajedničko slavlje pod šatorom, u dvorištu župne crkve. Jelo i piće pripremili su župljani, župnik Mato časne sestre i Pavini prijatelji, obitelj kao i domaći svećenici Ile i Tade Ivoš. Bio je to lijep duhovni doživljaj za župnu zajednicu, osvježenje za svećenike, časne sestre i sve nazočne.

Vlč. Pavo Šekerija je zaređen za svećenika 29.06.1990. u Sarajevu, Mladu misu je slavio 12. kolovoza u rodnoj župi Bistrica.

DIJELOVI IZ PROPOVIJEDI MONS. MEŠTROVIĆA:

... „Svećenik je u Božjoj službi. Bog ga je pozvao. On je odgovorio Božjem pozivu. Bog ga šalje svojem narodu da ga duhovno vodi, propovijeda, posreduje svete tajne...

Unatoč mojih propitivanja i usmjeravanja njegova života u obiteljsku kolotečinu, Pavo je ustrajao u svojoj odluci. Nisu ga zbunile moje riječi o teškoći svećeničkog života, o poteškoćama beženstva, župama koje su daleko od prometnica, te koliko god vole svećenika, vjerničkog nabacivanja sumnji o svećeniku, pogotovo kad je riječ o ženama i novcu...

Opća kriza je zahvatila sve. Život je postao nesiguran i velika trka za zemaljskim dobrima. U takvim okolnostima ljudi su nezadovoljni. Traži se komadić na zemlji zadovoljstva i sreće, ali to izmiče.

U takvo ljudsko stanje Bog zahvaća i šalje svoje svećenike koji pozivaju na opredjeljenje za Krista. Teška je to, ali prekrasna misija.

Neka obitelji budu ponosne ako se njihovi sinovi odluče na takvu službu u Crkvi Božjoj. Ovdje treba zahvaliti Pavinim roditeljima koji su poštivali volju svoga sina te su ga pratili svojim molitvama. Također i Pavinim sestrama, od kojih je jedna redovnica Kćeri Božje ljubavi, bratu, rodbini. Svi ste bili uz njega. Ne samo kao bogoslova, nego i kroz 25 godina njegove svećeničke službe. Pavo, sretan si što imaš takve roditelje i obitelj...

Hvala ti, Pavo, što si se odazvao Kristovu pozivu. Obnašao si razne službe u 25 godina svoga svećeništva u Nadbiskupiji. Ostao si čvrst i nepokolebiv u svom zvanju, služeći Bogu i narodu. Ti si danas duhovnik u travničkom sjemeništu. Hrabriš i pratiš mladiće koje je Bog pozvao u svećeništvo. Prekrasna je to, ali i odgovorna služba pratiti i voditi mladiće da ostvare ispravnu evanđeosku duhovnost...

Ovaj jubilej 25 godina svećeničke službe prilika je zahvaliti svim svećenicima i redovnicama koji su u prošlosti propovijedali i svjedočili na ovoj župi, duhovno djelovali. Jednako riječ „hvala“ zaslužuju i današnji župnik i sestre Kćeri Božje ljubavi.

Neka ovaj srebreni jubilej svećeništva bude poticaj mladima na razmišljanje o svećeništvu i redovništvu. Pavo je sin ovoga kraja, iz prosječne obitelji kakve su obitelji redovito u ovom kraju. Postao je svećenik. Zadovoljan svojim zvanjem. To je znak mladima da je i danas lijepo i moguće ostvariti duhovno zvanje.

Ova župa i ovaj kraj dao je lijepi broj svećeničkih i redovničkih zvanja. Mladići i djevojke uskopaljskog kraja uvijek su imali srca i hrabrosti za velike stvari. A zaista je nešto veliko i lijepo odazvati se Božjem pozivu i služiti Bogu u Crkvi te druge privoditi Kristu koji jedini može nahraniti i ispuniti glad ljudskog srca“...

Foto pogledajte OVDJE