Sinoć, 15.04-2017. dočekali smo Uskrs Vazmenim bdijenjem u našoj župi koje je započeo u 08:00 sati. Vazmeno bdijenje predvodio je domaći sin don Tomo Mlakić, predstojnik Katehetskog ureda Vrhbosanske Nadbiskupije i ravnatelj nacionalnog Katehetskog ureda Bosne i Hercegovine. U koncelebraciji, uz župnika vlč. Tadije Ivoša sudjelovali su i vlč. Ilija Ivoš, pastoralni suradnik u župi Skopaljska Gračanica i župnik u Rostovu, vlč. Vinko Radić, umirovljeni vrhbosanski svećenik, te domaći sin vlč. Damjan  Soldo, ekonom u sjemeništu u Travniku.  

Usprskos kiši na vazmenom bdijenju okupio se vekiki broj vijernika naše ali i susjednih župa. Na poseban način lijepo je bilo vidjeti naše vijernike koji su sudjelovali na ovom slavlju, a koji su iz različitih zemalja Europe došli posjetiti za Uskrs svoje obitelji u rodnom kraju. Don Tomo Mlakić u svojoj propovijedi potakao je vijernike da sami moraju biti vijesnici Isusova Uskrsnuća i da žive tu radost. Na kraju bdijenja župnik vlč. Tadija zahvalio se svima na dostojanstenom sudjelovanju. Na poseban način je zahvalio don Tomi na predvođenju Vazmenog bdijenja, kao i drugim svećenicima na sudjelovanju u bdijenju

Današnju misu u 09:00 sati predvodio je vlč. Vinko Radić. Pučku misu u 11:00 sati predvodio je don Tomo Mladić. 

Fotografije od bdijenja i od današnjih misnih slavlja pogledajte OVDJE  

Prije četrdeset dana ušli smo u korizmeno vrijeme sa svojim opterećenjima, ali i sa svojim odlukama i obećanjima. Kroz tu vremensku pustinju hodili smo puni nade u bolje sutra, dajući pritom i osobni doprinos kroz djela pokore, pojačane molitve i djela kršćanske ljubavi. Riječima i mislima križnoga puta tješili smo svoje nesigurnosti (usp. Job 42, 3-6), nepokolebljivom nadom ozdravljali smo naša beznađa (usp. Rim 5,5) i hrabrom ljubavlju borili smo se protiv naših strahova (usp. 1 Iv 4,18). Prisjećanjem na Muku Gospodina našega Isusa Krista prepoznali smo očitu ljubav Božju (usp. Rim 5,8). Danas, kada slavimo događaj Uskrsa, sve naše nejasnoće, nemiri, strahovi i boli pobijeđeni su vjerom u vječni život (usp. 1 Kor 15,21). Sada znamo da u svjetlu Kristova uskrsnuća nijedna ljudska nejasnoća nije nejasna, nijedan strah nije nepobjediv, nijedna patnja besmislena. I sam Pavao, siguran u ovo, kaže: „Sve mogu po Onome koji me jača!“ (Fil 4,13).

U prikazima prepirke oko blagdana Uskrsa postalo je jasno da je stara Crkva slavila blagdan Pashe u cjelovitoj punini samo jedan dan, odnosno jednu uskrsnu noć.

Ono što su prva tri kršćanska stoljeća mislila o sadržaju i dostojanstvu blagdana Uskrsa, to je sažeto izložio poznati istraživač liturgije O. Casel u svojoj studiji s naslovom: Način i smisao najstarijeg kršćanskog uskrsnog slavlja (Art und Sinn der ältesten christlichen Osterfeier), i to upravo na hvalospjevan način, kako slijedi: "Blagdan je Uskrsa, dakle, kultni navještaj i uprisutnjenje Kristova djela otkupljenja u smrti i Gospodinovu preobraženju, pobjeda nad grijehom po križu, a s tim i pomirenje između Boga i čovjeka, ali s tim također utemeljenje Crkve, koja se izbavlja Kristovom krvlju i vjenčaje sa svojim zaručnikom: duhom Gospodinovim. Po svemu tome Uskrs je također sakrament prijelaza iz svijeta u život Boga, ulaz otkupljenog čovječanstva u Božje kraljevstvo i vječni život kod Boga. Jednom riječi: Uskrs je misterij kulta Božjeg djela spasenja u Kristu od Crkve. Uskrs je prema tome 'blagdan' u središtu godine, koja u svome toku ocrtava svjetsku godinu, a ta je ponovno stvorena kopija Božje vječnosti." Sadržajna je punina uskrsnoga blagdana bila u 4. stoljeću zbog historizirajućeg gledanja i oponašajuće forme prikazivanja, postupno podijeljena na odlomke i prikazana u dijelovima. Dok je slavlje uskrsne noći kao "majka svih bdjenja" (Augustin) zadržavala do ponoći post i žalost zbog Isusove smrti, a istom onda kad je nastala radost zbog Gospodinova uskrsnuća, razvilo se u 4. stoljeću "sveto uskrsno trodnevlje raspetog, pokopanog i uskrslog Gospodina". Ta tri dana liturgijska slavlja prikazuju otada u svojoj sredini istinsko godišnje slavlje pashalnog misterija. Nova opća načela o liturgijskoj godini to potvrđuju riječima: "Uskrsno se trodnevlje Gospodnje muke, smrti i uskrsnuća ističe kao sjajan vrhunac čitave liturgijske godine" (br. 18). Ono "počinje misom Gospodnje večere, središte mu je Uskrsno bdjenje, a zaključuje se Večernjom nedjelje Uskrsa" (br. 19).

Dragi župljani župe Srca Marijina Skopaljska Gračanica koje vas povezuje ova župa bilo rođenjem ili mjestom nekadašnjeg življenja, bilo krštenjem ili drugim sakramentima,  svi vi koji sada živite na teritoriju ove drevne Rimokatoličke župe i od pamtivijeka hrvatskog kraja u našoj Skopaljskoj dolini. Sve vas, dobre volje, pozdravljam pozdravom apostola Petra: Punina vam milosti i mira u spoznaji Boga i Isusa, Gospodina našega! (2 Pt 1,2)

Na završetku korizmenog vremena, ulazeći u Veliki tjedan i u otajstvo Kristova uskrsnuća, sve vas želimo pozvati na razmišljanje o životu u našoj župi i na prostorima ove nam svete Skopaljske doline. Naše kršćansko polazište je Božja objava, Božja snaga. Punina te objave je Isus Krist! Uistinu Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne,  nego da ima život vječni (Iv 3,16). Bog ljubi svijet, čovjeka i njegovu  očevinu.

Četvrti korizmeni petak 31.03.2017. Križni put i Svetu misu predvodio je domaći sin naše župe Mons. don Toma Lučić, rektor crkve sv. Vlaha (Blaža) u Dubrovniku. I ovaj korizmeni petak u našoj župi okupio se veliki broj vjernika koji su sudjelovali na pobožnosti Križnog puta i na slavlju Svete Mise. U svojoj propovijedi don Toma, inspiriran Isusovom mukom na križu, je rekao kako iz svake patnje i mi možemo izvući nešto dobro i korisno. Kao što je Isusova patnja nama na korist i na spasenje, tako nam i naše patnje često mogu biti korisne i na blagoslov. Don Toma je iskoristio primjer oblaka koji  predstavlja loše vrijeme ali ipak iz njega dolazi koša kao blagoslov. Isto je i s našom patnjom. I iz loših dana i godina u našem životu možemo zadobiti blagoslov.      

Fotografije FOTO VIDEO BORO

Slike pogledajte OVDJE