Danas se slavi Uznesenje Blažene Djevice Marije na nebo, a posebno je svečano u 26 župa u Bosni i Hercegovini posvećenih Uznesenju BDM-a.
Nakon duhovne priprave proteklih dana vjernici danas na svetkovinu Velike Gospe na poseban način traže zagovor Isusove Majke i zahvaljuju joj za uslišane molitve. Čine to pobožno sudjelujući u misnim slavljima u svim crkvama, a osobito tijekom svečanosti u župama posvećenim Uznesenju BDM i marijanskim svetištima.
U Bosni i Hercegovini se Velika Gospa slavi u većem broju župa – njih 26 povjereno je nebeskoj zaštiti Uznesenja BDM-a.
Vrhbosanska nadbiskupija: Breške, Dolac, Haljinići, Komušina, Koraće, Kreševo, Osova, Tolisa, Suho Polje, Stup (Sarajevo), Uskoplje, Rama-Šćit.
Banjolučka biskupija: Dolina, Ivanjska, Jajce, Marija Zvijezda Banja Luka, Sanski Most, Sokoline.
Hercegovačke biskupije: Goranci, Nevesinje, Seonica, Široki Brijeg, Dračevo, Gradac, Prisoje, Trebinja.
Gospojina je osobita prigoda za susret s Bogom i ljudima. Vjernici sa svih strana, pristigli u srcu im najbliže toponime posvećene Gospi, utječu se Mariji doživljavajući ju kao svoju majku, uzor vjere, put do Isusa, zagovornicu u svim tegobama i nevoljama…
Katolička mariologija poznaje četiri eksplicitne dogme o Isusovoj Majci: Djevičanstvo, Bogomajčinstvo, Bezgrješno začeće i Uznesenje. Sve imaju izravno uporište ili u Svetom pismu ili su zastupljene u crkvenoj tradiciji ili pak pučkoj pobožnosti.
Definiranje ovih istina vjere bio dugotrajan proces – prva dogma o Marijinu Bogomajčinstvu proglašena je na Efeškom saboru 431., a posljednja proglašena dogma o Mariji je da je ona dušom i tijelom nakon ovozemaljskog života uznesena na nebo. Nju je svečano proglasio papa Pio XII. 1.studenog1950. apostolskom konstitucijom Munificentissimus Deus.
Kod ove vjerske istine važno je uočiti razliku između uznesenja i uzašašća. Pri njezinu definiranju uporabljen je pasiv „uznesenje“, čime se jasno želi istaknuti kako Marija nije sama „uzašla“, vlastitom moći, nego da je „uznesena“ zahvaljujući Božjoj intervenciji.
Isto tako bitno je zapaziti kako ova vjerska istina ne govori o načinu kako je Gospa uznesena, je li prvo umrla ili je još za vrijeme života bila uznesena, ali isto tako ne spominje se ni mjesto ni vrijeme njezina uznesenja.
Ne postoje izričita mjesta u Novom zavjetu koja bi ovu dogmu mogla potvrditi, ali je ovdje veliku ulogu odigrala crkvena tradicija jer postoje razni apokrifni spisi iz prvih kršćanskih vremena koji govore o Marijinu usnuću i njezinu tjelesnom uznesenju na nebo.
Definiranjem ovakvog nauka jasno se željelo pokazati da Majka Božja, kao najsavršenija vjernica, jest preslika ulaska u nebo svakoga vjernika. Tako dr. Niko Ikić u svojem Kompendiju katoličke pneumatologije, mariologije i eshatologije zaključuje: „Marijino uznesenje je posebno sudioništvo u uskrsnuću Isusovu i anticipacija na uskrsnuće svih ljudi.“
Marijina je uloga od velike važnosti za sve ljude. Ona je, prije svega, svojim životom pokazala kakav treba biti svaki vjernik, kako s pouzdanjem gledati u Boga i biti otvoren za njegovu inicijativu. Stoga je ona bila i ostala savršeni primjer koji treba nasljedovati. Čitav njezin život bio je pravi putokaz kako doći k Bogu.
Dražen Kustura / KT