advent dosasce prva nedjeljaNa prvu nedjelju došašća smo zapalili jednu svijeću na adventskom vijencu. To je jedno malo svjetlo koje stoji nasuprot mučnom i tamnom svijetu. Palimo to svjetlo na svijeći jer smo ljudi nade, jer smo ljudi čija se vjera očituje u iščekivanju i spremnosti za dolazak našeg Gospodina. On je naš gospodar, naš Bog, naš spasitelj i trebali bismo uvijek biti spremni za njega. Njega čekamo kao što sluge čekaju gospodara, ali možda je ljepša slika djece koja čekaju svoga oca, zaručnice koja čeka svoga zaručnika, izgubljene ovce koja se nada svome pastiru jer u nemoći čekamo onoga koji će nam pomoći. Zato je naše iščekivanje vrijeme radosti. Tu radost lijepo izražava himan monastičke liturgije: Gledaj! Vladar zemlje će doći, Gospodin koji će s nas skinuti teško breme sužanjstva. Gospodin će doći brzo, neće zakasniti. Gospodin će rasvijetliti i najtamnija područja. Moramo prepoznati tu žurnost u malenom plamenu naše svijeće. Upalili smo svijeću jer znamo da je Kristov dolazak povezan s našim trudom oko izgradnje kraljevstva nebeskog. Zapaliti svijeću, nahraniti gladnoga, pohoditi bolesnoga, pomiriti zaraćene, moliti za obraćenje, pozdraviti usamljene i zaboravljene radeći sve to požurujemo njegov dolazak. (Anđelko Katanec)