Propovijed apostolskog nuncija mons. Luigia Pezzuta na Misi prigodom proslave 106. godišnjice utemeljenja župe

FVB 8042Misa je bila u skladu sa liturgijskim kalendarom, koji 31. siječnja slavi spomendan sv. Ivana don Bosca. Uz tu priliku je Nuncij u BiH, mons. Luigi Pezzuto, u svojoj propovijedi želio je uz primjer i djelovanje sv. Ivana obraditi i temu poruke za ovaj dan koji slavi župa Skopaljska Gračanica, dan njenog osnutka iz davne 1911. godine.

Naglasio je Nuncij, da je svopća Crkva obitelj svih ljudi, koji u nju ulaze po sakramentu Krštenja. U tom smislu i svaka partikularna Crkva (biskupija) je obitelj, svaka Župa je obitelj. Na poseban način je to svaka obitelj.U tim obiteljima ima velikih i malih. Mali smo mi koji se borimo sa svojim nedostatcima i nastojimo kročiti naprijed. Veliki su već ostvarili svoj životni cilj, to su sveti. Veliki su upravo jer su to na upečatljiv način ostvarili! Željeli su i dosegnuli taj cilj!

Među njima je i sv. Ivan don Bosco, svećenik torinske biskupije. U teškim vremenima nad teškim prilikama razmišljao je što bi on kao svećenik trebao činiti? Što Bog od njega traži? Teško je ogdonetnuti što Bog od nas traži! Shvatio je da su to toliki mladi napušteni i prepušteni sami sebi. Stoga je odlučio: stati na njihovu stranu i ostvariti cilj kontakta s njima: poučiti ih, dati im priliku i time ih usmjeriti u život! A bilu su neuki, i nepismeni, napušteni i zapušteni, bez zanimanja i pružene im mogućnosti za nešto postići u životu.

Čitav život je utrošio u to, i uspio! Danas njegova salezijanska družba radi isto i to vrlo uspješno po uzoru na svog utemeljitelja. Stoga je važno da i mi danas pristupimo djeci i mladima na takav način.

Djeci: roditelji i odgojitelji, a onda tek drugi u društvenom i socijalnom smislu. U odgoju ne nametati svoje standarde i principe, koje netko mora ostvariti, posebno djeca, nego iz pristupa djetetu i mladima pomoći osloboditi ono dobro iznutra što ih upućuje na djelovanje i postupanje, a onda to usmjeriti za njihovo dobro u smjeru njihove budućnosti. Da je oni traže i ostvaruju. Ne strogošću u kojoj se lako povrijedi ponos i pobudi srditost radi neposluha, nego ljubav i strpljenje do pozitivnog ostvarenja i cilja odgoja, a to je dobro odgajanika.

Tako je isto prema mladima koji odlaze iz domovine. Da nema posla, to je globalni problem. On je izmišljen i on je laž! Posao se ne traži, on se obavlja, a njegova je očita značajka rad. A što se sve može raditi?

Ili se može i treba uputiti u neke druge zemlje u kojima je rad i posao nešto drugo?

Sve ovisi da li netko voli svoju obitelj i rodnu grudu, da li uviđa ljepotu zavičaja, i želi li on upravo tu pokazati sve što može, procvasti i donijeti plod!

Zabilježio mons. Marko Tomić, dekan bugojanskog dekanata

Je li mu to odgojem netko sugerirao! Ili se pomamno samo sve vrti oko novaca?

Želim da ljubite svoju obitelj, volite Domovinu, u njoj radite i djelujete, i konačno da u njoj sretno živite!

Tomu treba pridonositi, obitelj, razne ustanove, društo i Crkva u okviru njene mogućnosti i poslanja.